Već pet godina imamo dvoje djece, našu biološku kćer i udomljenu. One su kao sestre i tako jedna drugu i nazivaju. Imaju zajedničku sobu, zajedno idu u školu, šetnju, kino, slušaju istu glazbu. Pomažu i uskaču jedna drugoj u učenju, idu u malu školu trube... Razliku među njima ne radimo i jednako se, kao roditelji, ponašamo prema objema. Ukratko, sretna smo obitelj i niti u jednom trenutku nismo požalili što smo udomili našu drugu kćer. Nisam u ovih pet godina doživjela da mi kaže: "Neću te slušati, ti nisi moja mama", početak je prekrasne priče o svjetlom primjeru udomiteljstva, jedinoj obitelji u Šibensko-kninskoj županiji koja nije u srodstvu s udomljenom osobom. Zbog zaštite udomljene djevojčice ne navodimo njezino niti imena udomitelja, ona su poznata...
