stdClass Object
(
[id] => 1001985
[title] => O životu najpoznatijeg solinskog svećenika ovaj mladi glumac zna sve, ‘igra‘ ga već tri godine: ‘Nije bio baš tako ozbiljan kao što se čini...‘
[alias] => o-zivotu-najpoznatijeg-solinskog-svecenika-ovaj-mladi-glumac-zna-sve-igra-ga-vec-tri-godine-nije-bio-bas-tako-ozbiljan-kao-sto-se-cini
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
– Kako je biti don Frane? – Zanimljivo je ovo iskustvo. Nekad se malo i uživim, povuče me malo uloga… – raspoloženo će arheolog Nino Švonja dok s glave skida crni polucilindar kako bi nas pozdravio, a u drugoj ruci lumbrelom se lagano naslanja na jedan od stupova položenih uokolo Manastirina.
Daje mi u ruke taj originalni, po rubovima malo izlizani, don Franin šešir. Jer, koliko li ga je samo puta skinuo i pozdravio svoje goste kojima je želio pokazati Salonu. Prošli su me trnci. Kao da su se stoljeća spojila među mojim rukama.
Taman mu, kaže, stižu ljudi koji žele vidjeti Salonu i Tusculum u kojem je uredio svoju radnu sobu – već je potpuno u liku ovaj mladi arheolog i voditelj epigrafske zbirke u Arheološkom muzeju u Splitu.
---
---
– Svake je godine sve bolje i bolje. Kažu glumci da sam dobar glumac – veselo će Nino dok se s ostalim sudionicima, glumcima, počinje pripremati za večer oživljene povijesti “Šetnja s don Franom”, koju njihov muzej priređuje večeras u Saloni.
– Vodstvo po arheološkom kompleksu Salone u Noći muzeja traje deset godina, a ova igrano-dokumentarna predstava, upotpunjena vodstvom uz don Franu Bulića, odnosno Nina koji ga igra, te glumce koji izvode pojedine scene iz don Franina života, odigrat će se večeras petu godinu – veli viša kustosica Ema Višić-Ljubić koja je i idejna začetnica projekta.
– Vidjeli smo da je ljudima to zanimljivo, ali smo htjeli da bude još neposrednije, kroz neke likove i don Franu, da on sam priča o spomenicima u Saloni. Baš smo uoči Noći Muzeja 2016. radili istraživanja na ulazu u Manastirine, u kojima je sudjelovao i Nino. Često bi tako na našem odmoru, u pauzama, pričali o Saloni i o don Frani, i nekako se iskristaliziralo da baš on bude don Frane. Vranjičanin je, dosta zna o njemu, interesira ga njegov život, a nekako nam je i sličio na mladog don Franu. Nino je pristao i tako je to krenulo… Ljudi su pokazali oduševljenje, te smo projekt nastavili razvijati – govori viša kustosica te ističe kako je sve počelo suradnjom s Umjetničkom akademijom u Splitu, odnosno tadašnjim studentima glumačkog odsjeka.
Jedan od njih je i Franjo Đaković, danas glumac Gradskog kazališta lutaka u Splitu i redatelj ove predstave, koji s Ninom Švonjom potpisuje i scenarij, a prema članku “Nekoliko doživljaja don Frane Bulića…” autora Arsena Duplančića.
---
---
Puno pozitivne energije
– Scenarij je pisan na temelju anegdota iz don Franina života i povijesnih činjenica. Pokušali smo cijelu priču oživjeti, pokazati da kamen nije samo kamen, da je živ, da ima iza njega jedan život star tisućljećima koji nam nešto govori.
Ove godine smo sve to još malo razigrali i proširili, tako da u posjet Saloni stižu i veliki ljubitelj Dalmacije mladi princ Maksimilijan, pranećak austrougarskog cara Franje Josipa i brat zadnjeg “cara i kralja” Karla, i njegova majka, nadvojvotkinja Marija Jozefa. Novim scenama nastojali smo kazati kako je potrebno privući mlade ljude u muzeje, približiti im našu kulturnu baštinu, kao što je činio i don Frane – poručuje Franjo.
Njegova kazališna kolegica Andrea Majica prvi put je na ovoj sceni i uživa u projektu.
– Veoma je zanimljivo, ne samo što glumimo nego usput obnavljamo i proširujemo svoja znanja, jako je lijep ambijent, a naš novi kolega “don Frane” je genijalan, jer se njegova zaljubljenost prema arheologiji i muzeju vidi na prvu i to prenosi na nas – veli “nadvojvotkinja Jozefa” te podiže bogato ukrašeni ogrtač preko leđa. Uloga je, vidimo, spremna.
---
---
– Ove godine u povodu 200. obljetnice Arheološkog muzeja proširili smo priču, tako da će se dio predstave odigrati prvo u muzeju u Splitu, a potom u Saloni, da se istakne ta neraskidiva veza našeg muzeja i Salone – dodaje viša kustosica.
– Za nas glumce ovo je predivan ambijent u kojem zaista guštamo raditi, a posebno mi je drago čuti što publika kaže nakon predstave. Izražavaju oduševljenje i zato u ovome i mi još više uživamo – poručuje samostalni umjetnik Matko Elezović, koji četvrtu godinu sudjeluje u projektu, a njegova kolegica Vanda Boban Jurišić, glumica u Gradskom kazalištu mladih Split, također, kaže, ponosna je što je dio ekipe.
– Vidimo se jednom godišnje, ali imam osjećaj kao da se družimo svaki dan… Ovo je jedna posebna priča i lijepi doživljaj pun pozitivne energije – govori Vanda koja ima ulogu Solinjanke.
Tina Vukasović, akademska slikarica, zadužena je za scenografiju i kostimografiju.
– Više za kostimografiju jer scenografija je većinu posla odradila sama za sebe. S obzirom da je riječ o noći, mi smo pokušali naglasiti pojedine točke Salone koristeći svjetlo, jer sve bi drugo bilo nagrđivanje prostora, a odgovarajuće kostime i rekvizite smo našli u suradnji s HNK – veli Tina.
Svi hvale i duhovitog don Franu.
Neobična ponuda iz publike
– Nije don Frane bio baš tako ozbiljan kao što se čini na fotografijama. Pripremajući se za ovu ulogu, čitajući anegdote o njemu, uvidio sam da je bio dosta duhovit, a upravo je uz pomoć te duhovitosti uspijevao napraviti dosta dobrih stvari za Muzej i očuvanje baštine – ističe Nino.
– Važno je reći da ovim scenskim igrama nismo mijenjali don Franin karakter, on je zaista ljude često vodio po lokalitetima, to mu je bio važan dio posla, imao je puno volje za prenositi znanje na druge – veli i Ema Višić-Ljubić.
– Imao je sposobnost rastumačiti povijest ovog kraja, i učenim ljudima europskog kalibra, i nepismenim seljacima. Imao je puno energije – dodaje Nino, prepričavši i anegdote koje su ga pratile kao “don Franu” na tom prvom vođenju.
– Nakon što smo se naklonili publici prišao mi je jedan čovjek i ponudio svoju zemlju na otkup, tu dolje u Grudinama. To je zaista bio vrhunac – nasmijao nas je Nino anegdotom.
– Isto tako, jedan učenik, možda je bija peti, šesti razred osnovne škole, jedini se iz te mase koja je slušala odvažija postaviti pitanja koja su me iznenadila za dječaka te dobi. To me fasciniralo... – otkriva Nino, a možda će večeras čitava ekipa opet potaknuti neko dijete da jednog dana ovdje istražuje i baštini Salonu.
---
Program u Saloni
Igrano-dokumentarna predstava “Šetnja s don Franom” započinje ove godine u prostorima Arheološkog muzeja u Splitu u 18 sati, a nastavlja se u 20.15 sati u Saloni.
Organiziran je besplatan prijevoz autobusom od muzeja u Splitu s polaskom u 19.45 sati prema Saloni te natrag za Split u 21.45 sati.
U muzejskim prostorima u Splitu u 20 sati priređuje se otvaranje izložbe, koncert i muzejski kviz, a u Saloni u 18.30 sati na programu je i predavanje “Otkrivanje antičkog grada”. Od 22 do 22.30 sati posjetitelje će zabavljati klapa “Kampaneli”, a nudit će se topli napici i slastice.
– Kako je biti don Frane? – Zanimljivo je ovo iskustvo. Nekad se malo i uživim, povuče me malo uloga… – raspoloženo će arheolog Nino Švonja dok s glave skida crni polucilindar kako bi nas pozdravio, a u drugoj ruci lumbrelom se lagano naslanja na jedan od stupova položenih uokolo Manastirina.
Daje mi u ruke taj originalni, po rubovima malo izlizani, don Franin šešir. Jer, koliko li ga je samo puta skinuo i pozdravio svoje goste kojima je želio pokazati Salonu. Prošli su me trnci. Kao da su se stoljeća spojila među mojim rukama.
Taman mu, kaže, stižu ljudi koji žele vidjeti Salonu i Tusculum u kojem je uredio svoju radnu sobu – već je potpuno u liku ovaj mladi arheolog i voditelj epigrafske zbirke u Arheološkom muzeju u Splitu.
---
---
– Svake je godine sve bolje i bolje. Kažu glumci da sam dobar glumac – veselo će Nino dok se s ostalim sudionicima, glumcima, počinje pripremati za večer oživljene povijesti “Šetnja s don Franom”, koju njihov muzej priređuje večeras u Saloni.
– Vodstvo po arheološkom kompleksu Salone u Noći muzeja traje deset godina, a ova igrano-dokumentarna predstava, upotpunjena vodstvom uz don Franu Bulića, odnosno Nina koji ga igra, te glumce koji izvode pojedine scene iz don Franina života, odigrat će se večeras petu godinu – veli viša kustosica Ema Višić-Ljubić koja je i idejna začetnica projekta.
– Vidjeli smo da je ljudima to zanimljivo, ali smo htjeli da bude još neposrednije, kroz neke likove i don Franu, da on sam priča o spomenicima u Saloni. Baš smo uoči Noći Muzeja 2016. radili istraživanja na ulazu u Manastirine, u kojima je sudjelovao i Nino. Često bi tako na našem odmoru, u pauzama, pričali o Saloni i o don Frani, i nekako se iskristaliziralo da baš on bude don Frane. Vranjičanin je, dosta zna o njemu, interesira ga njegov život, a nekako nam je i sličio na mladog don Franu. Nino je pristao i tako je to krenulo… Ljudi su pokazali oduševljenje, te smo projekt nastavili razvijati – govori viša kustosica te ističe kako je sve počelo suradnjom s Umjetničkom akademijom u Splitu, odnosno tadašnjim studentima glumačkog odsjeka.
Jedan od njih je i Franjo Đaković, danas glumac Gradskog kazališta lutaka u Splitu i redatelj ove predstave, koji s Ninom Švonjom potpisuje i scenarij, a prema članku “Nekoliko doživljaja don Frane Bulića…” autora Arsena Duplančića.
---
---
Puno pozitivne energije
– Scenarij je pisan na temelju anegdota iz don Franina života i povijesnih činjenica. Pokušali smo cijelu priču oživjeti, pokazati da kamen nije samo kamen, da je živ, da ima iza njega jedan život star tisućljećima koji nam nešto govori.
Ove godine smo sve to još malo razigrali i proširili, tako da u posjet Saloni stižu i veliki ljubitelj Dalmacije mladi princ Maksimilijan, pranećak austrougarskog cara Franje Josipa i brat zadnjeg “cara i kralja” Karla, i njegova majka, nadvojvotkinja Marija Jozefa. Novim scenama nastojali smo kazati kako je potrebno privući mlade ljude u muzeje, približiti im našu kulturnu baštinu, kao što je činio i don Frane – poručuje Franjo.
Njegova kazališna kolegica Andrea Majica prvi put je na ovoj sceni i uživa u projektu.
– Veoma je zanimljivo, ne samo što glumimo nego usput obnavljamo i proširujemo svoja znanja, jako je lijep ambijent, a naš novi kolega “don Frane” je genijalan, jer se njegova zaljubljenost prema arheologiji i muzeju vidi na prvu i to prenosi na nas – veli “nadvojvotkinja Jozefa” te podiže bogato ukrašeni ogrtač preko leđa. Uloga je, vidimo, spremna.
---
---
– Ove godine u povodu 200. obljetnice Arheološkog muzeja proširili smo priču, tako da će se dio predstave odigrati prvo u muzeju u Splitu, a potom u Saloni, da se istakne ta neraskidiva veza našeg muzeja i Salone – dodaje viša kustosica.
– Za nas glumce ovo je predivan ambijent u kojem zaista guštamo raditi, a posebno mi je drago čuti što publika kaže nakon predstave. Izražavaju oduševljenje i zato u ovome i mi još više uživamo – poručuje samostalni umjetnik Matko Elezović, koji četvrtu godinu sudjeluje u projektu, a njegova kolegica Vanda Boban Jurišić, glumica u Gradskom kazalištu mladih Split, također, kaže, ponosna je što je dio ekipe.
– Vidimo se jednom godišnje, ali imam osjećaj kao da se družimo svaki dan… Ovo je jedna posebna priča i lijepi doživljaj pun pozitivne energije – govori Vanda koja ima ulogu Solinjanke.
Tina Vukasović, akademska slikarica, zadužena je za scenografiju i kostimografiju.
– Više za kostimografiju jer scenografija je većinu posla odradila sama za sebe. S obzirom da je riječ o noći, mi smo pokušali naglasiti pojedine točke Salone koristeći svjetlo, jer sve bi drugo bilo nagrđivanje prostora, a odgovarajuće kostime i rekvizite smo našli u suradnji s HNK – veli Tina.
Svi hvale i duhovitog don Franu.
Neobična ponuda iz publike
– Nije don Frane bio baš tako ozbiljan kao što se čini na fotografijama. Pripremajući se za ovu ulogu, čitajući anegdote o njemu, uvidio sam da je bio dosta duhovit, a upravo je uz pomoć te duhovitosti uspijevao napraviti dosta dobrih stvari za Muzej i očuvanje baštine – ističe Nino.
– Važno je reći da ovim scenskim igrama nismo mijenjali don Franin karakter, on je zaista ljude često vodio po lokalitetima, to mu je bio važan dio posla, imao je puno volje za prenositi znanje na druge – veli i Ema Višić-Ljubić.
– Imao je sposobnost rastumačiti povijest ovog kraja, i učenim ljudima europskog kalibra, i nepismenim seljacima. Imao je puno energije – dodaje Nino, prepričavši i anegdote koje su ga pratile kao “don Franu” na tom prvom vođenju.
– Nakon što smo se naklonili publici prišao mi je jedan čovjek i ponudio svoju zemlju na otkup, tu dolje u Grudinama. To je zaista bio vrhunac – nasmijao nas je Nino anegdotom.
– Isto tako, jedan učenik, možda je bija peti, šesti razred osnovne škole, jedini se iz te mase koja je slušala odvažija postaviti pitanja koja su me iznenadila za dječaka te dobi. To me fasciniralo... – otkriva Nino, a možda će večeras čitava ekipa opet potaknuti neko dijete da jednog dana ovdje istražuje i baštini Salonu.
---
Program u Saloni
Igrano-dokumentarna predstava “Šetnja s don Franom” započinje ove godine u prostorima Arheološkog muzeja u Splitu u 18 sati, a nastavlja se u 20.15 sati u Saloni.
Organiziran je besplatan prijevoz autobusom od muzeja u Splitu s polaskom u 19.45 sati prema Saloni te natrag za Split u 21.45 sati.
U muzejskim prostorima u Splitu u 20 sati priređuje se otvaranje izložbe, koncert i muzejski kviz, a u Saloni u 18.30 sati na programu je i predavanje “Otkrivanje antičkog grada”. Od 22 do 22.30 sati posjetitelje će zabavljati klapa “Kampaneli”, a nudit će se topli napici i slastice.
– Kako je biti don Frane? – Zanimljivo je ovo iskustvo. Nekad se malo i uživim, povuče me malo uloga… – raspoloženo će arheolog Nino Švonja dok s glave skida crni polucilindar kako bi nas pozdravio, a u drugoj ruci lumbrelom se lagano naslanja na jedan od stupova položenih uokolo Manastirina.
Daje mi u ruke taj originalni, po rubovima malo izlizani, don Franin šešir. Jer, koliko li ga je samo puta skinuo i pozdravio svoje goste kojima je želio pokazati Salonu. Prošli su me trnci. Kao da su se stoljeća spojila među mojim rukama.
Taman mu, kaže, stižu ljudi koji žele vidjeti Salonu i Tusculum u kojem je uredio svoju radnu sobu – već je potpuno u liku ovaj mladi arheolog i voditelj epigrafske zbirke u Arheološkom muzeju u Splitu.
