– Kako je biti don Frane? – Zanimljivo je ovo iskustvo. Nekad se malo i uživim, povuče me malo uloga… – raspoloženo će arheolog Nino Švonja dok s glave skida crni polucilindar kako bi nas pozdravio, a u drugoj ruci lumbrelom se lagano naslanja na jedan od stupova položenih uokolo Manastirina.
Daje mi u ruke taj originalni, po rubovima malo izlizani, don Franin šešir. Jer, koliko li ga je samo puta skinuo i pozdravio svoje goste kojima je želio pokazati Salonu. Prošli su me trnci. Kao da su se stoljeća spojila među mojim rukama.
Taman mu, kaže, stižu ljudi koji žele vidjeti Salonu i Tusculum u kojem je uredio svoju radnu sobu – već je potpuno u liku ovaj mladi arheolog i voditelj epigrafske zbirke u Arheološkom muzeju u Splitu.