Bilo bi lijepo kad bi cijeli Marjan jednog dana postao poput botaničkog parka: uredan, održavan i s puno biljnih vrsta.
Teško je o ovome maštati na najdražem splitskom brdu jer su desetljeća zapuštanja i nesustavnog održavanja možda i nepovratno uništila ambiciju naših predaka, koji su ga prije stotinjak godina pošumljavali pionirskim vrstama – jer bio je više-manje goletan – pa su planirali jednog dana uvoditi i druge članove biljne obitelji.
Milijunska investicija
Nasljednici nisu imali planova niti su dijelili njihove vizije, pa je Marjan sada većinom prekriven monokulturom alepskog bora i makije i neprohodan je na čak sedamdeset posto površine.
S druge strane, možda je tako i bolje, jer bolje ga je ostaviti zapuštenog s nekom budućom prilikom za oplemenjivanje...