Gledamo pomno fra Marka Galića, brata franjevca iz mostarskog franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla, dok nam žustro prilazi. Dugi smeđi habit srčano mu pleše oko rubova jeansa i peta tenisica, skakuće polukružno, diže se, propinje.
Zbog toga izgleda kao da u hodu čas lebdi, a čas samo elegantno klizi po tlu. Dok se rukujemo, komentiramo njegovu fratarsku opravu, čvrstu, barem pet kilograma tešku halju, na što nam on uz mladalački razigrani osmijeh replicira kako su u postolara, u njegovu slučaju krojača habita, najgore postole.
I da je mora popraviti što prije, jer je tu na rubu, evo baš tu, pokazuje nam, i na tom donjem dijelu rukava pohabana.
Mi to ni uz napor ne vidimo, ali on ne odustaje, pa nam se i pomalo opravdava kako pokraj toliko naručenih halja koje mora...