Temelj performansa Marine Abramović često je nasilje, bol, zapravo bespoštedno, brutalno suočavanje sa strahovima koje je umjetnica imala kroz život. Više je puta u karijeri pod krovovima muzeja i galerija riskirala i vlastiti život, pustila posjetiteljima da s njezinim tijelo čine što ih volja, ponudila im, primjerice za performansa Ritam 0, u kojem je fizički ostala posve pasivna, noževe, koplja, sjekiru, čavle, bič, čak i pištolj pored kojega je bio metak.
Zašto to čini i otkud potreba za tim raznim iteracijama autodestrukcije, podsvjesno je i sama, barem dijelom, znala. No, poznata švicarska psihoanalitičarka Jeannette Fischer 2015. joj je za višednevnih razgovora koje su vodile u kući Marine Abramović u Hudsonu dala svoja objašnjenja veze između umjetničina...