Nostalgija se može i nasljeđivati. Hoćete primjer? Moji stariji sugrađani i dandanas s nježnošću govore o Gavrilovićevoj pašteti koja se kod Bonačića prodavala na dekagrame i zamatala u masni papir. Odrastao sam uz zavodljive priče o njezinom neodoljivom, do danas neprevaziđenom, mirisu i neponovljivom okusu.
U kolektivnom pamćenju Splićana, barem onih koji nisu prva mladost, pašteta iz petrinjske tvornice, pakirana na veliko, pa onda prodavana refužo ilitiga u rinfuzi, i to u mitskome dućanu u Krešimirovoj ulici, ostala je upamćena kao delicija u usporedbi s kojom je i najbolji foie gras, da izvinete, govnu brat.
Prometalo izvan mode
Tko se naslušao čeznutljivih ćakula o tome nenadmašnom namazu, i sâm će nakon nekog vremena početi bolećivo se osvrtati za...