Od trenutka kada su Lisa McCarty i njezin suprug Ryan počeli pokušavati imati dijete, Lisa kaže da se osjećala kao da joj se nad glavom nadvio tamni oblak. Kad je imala 29 godina, prošla je kroz nekoliko ciklusa intrauterine inseminacije (IUI) u nadi da će ostati trudna, ali svi su bili negativni i neuspješni.
Za nju je to, kaže, u najmanju ruku bilo porazno. Na kraju je prešla na in vitro oplodnju (IVF) i zatrudnjela s prvim djetetom.
Za svoju trudnoću kaže da je bila relativno tipična i da je sve išlo po planu, sve dok nije neočekivano rodila tri tjedna ranije i zadržala posteljicu.
"Ova komplikacija rezultirala je postporođajnim krvarenjem i hitnom dilatacijom i kiretažom, ili D&C, kojom je kirurški uklonjena posteljica sa stijenke moje maternice. Postupak je bio i fizički i psihički traumatičan. Nakon oporavka, mogla sam krenuti naprijed i započeti život nove mame." prisjeća se Lisa.
Šesnaest mjeseci kasnije ponovno je započela s IVF terapijom. Pokušaj da zatrudni s njihovim drugim djetetom pokazao se još većim izazovom nego prvi put. Lisa je provela četiri duge godine pokušavajući neuspješno s IVF-om. Tijekom te zadnje godine pretrpjela je četiri razorna gubitka zaredom, piše huffpost.
"Posljednji je bio najteži, jer sam se osjećao kao potpuni neuspjeh i sebi i Ryanu. Bilo je apsolutno razorno. Kao odgovor, moj liječnik je zapravo bacio doslovce kuhinjski sudoper pun lijekova na mene, ali ništa nije djelovalo." priznaje.
U sebi je znala da nešto stvarno nije u redu - ali nisu mogli shvatiti što je to.
Nekoliko tjedana nakon četvrtog spontanog pobačaja, supružnici su se sastali s Lisinim endokrinologom kako bi se ponovno sabrali i razgovarali o sljedećim koracima. “U svojoj 30-godišnjoj praksi nikad nisam vidio slučaj poput vašeg”, rekao im je. "Mislim da morate posjetiti stručnjaka."
"Ta nas je preporuka dovela do dvije riječi koje će promijeniti sve. Trebalo je nekoliko mjeseci da dobijem termin kod specijaliste, ali nakon što smo razgovarali s njim, bio sam uvjeren da možemo riješiti stvari." piše huffpost.
Pregledali su Lisinu medicinsku povijest, u rasponu od hitnog D&C-a koji je imala nakon poroda svoje kćeri do četiri spontana pobačaja i naknadnih D&C-ova kojima je bila podvrgnuta u zadnjoj godini liječenja.
"Specijalist mi je rekao da je, na temelju moje povijesti, moguće da imam stanje koje se zove Ashermanov sindrom. Objasnio je da se ovaj sindrom može pojaviti kada je u povijesti bilo D&C i nepotpunih ili ponovljenih pobačaja (između ostalih uzroka)."
U njezinu slučaju, oba su scenarija pridonijela Lisinoj dijagnozi.
Ashermanov sindrom uključuje nakupljanje ožiljnog tkiva u maternici koje može spriječiti embrij da se pravilno implantira u području ožiljaka, a to može rezultirati gubitkom trudnoće.
"Specijalist mi je zakazao histeroskopiju, ambulantni zahvat koji se izvodi u bolnici, kojim bi se provjerilo bolujem li od Ashermanova sindroma i uklonio eventualno prisutan ožiljak." govori Lisa.
Tijekom Lisinog kontrolnog pregleda, specijalist je upotrijebio kirurški alat s kamerom pričvršćenom na njega kako bi pogledao sluznicu maternice. Vidio je značajnu količinu ožiljnog tkiva u maternici. Bio je posebno koncentriran na vrhu, poznatom kao fundus, koji je vjerojatno bio mjesto gdje su se embriji pokušali - ali nisu uspjeli - implantirati.
Nakon što joj je specijalist uklonio dio ožiljnog tkiva, potvrdio je da ima Ashermanov sindrom i da je on vjerojatno kriv za njene ponovljene pobačaje.
"Zašto je trebalo toliko dugo da to shvatim?" Pitala ga je.
Objasnio joj je da se stanje često dijagnosticira kasno - ili se uopće ne dijagnosticira - jer ga mnogi testovi ne mogu dovoljno jasno vidjeti. Lisu je ta dijagnoza iznenadila, s obzirom na to da sve slike i pretrage koje je imala tijekom liječenja nikada nisu pokazale da postoji problem. No laknulo joj je kad je shvatila da je prepoznao uzrok.
"Rekao mi je da će ovaj tretman morati obaviti još tri puta i da će svaki tretman biti zakazan u razmaku od dva tjedna. Između pregleda, morala sam uzimati estrogen, koji bi pomogao zacijeliti sluznicu endometrija u mojoj maternici i spriječio rast ožiljnog tkiva na mjestu uklanjanja." prisjeća se.
Sljedećih šest tjedana za Lisu činila su se beskrajnima. Željela je znati djelujeli terapija i može li ponovno pokušati zatrudnjeti.
"Napokon je došao zadnji termin i, nakon što je specijalist završio četvrti postupak, stavio je ruku na moju ruku, ljubazno me pogledao i rekao mi je da se ožiljak se nije vratio, da su sve popravili i da se nada da sada mogu ići roditi svoje dijete.”
Sljedeći tjedan sastali su se s njezinim endokrinologom kako bi razgovarali o njihovom planu za posljednji preostali embrij. Endokrinolog im je rekao da se želi posavjetovati sa svojim odborom kako bi provjerio je li u redu ponovno ju staviti kroz ciklus prijenosa. Nakon što je dobio odobrenje, rekao joj je da će, ako ovaj prijenos ne uspije, morati tražiti surogat majčinstvo.
"Iako sam bila potpuno spremna iskoristiti svaku priliku koja bi mi mogla pomoći da ponovno postanem majka i podarim svojoj kćeri brata ili sestru, dio mene se nadao da ćemo to uspjeti učiniti sami ovaj posljednji put."
"Nastavili smo s protokolom prijenosa i čekali potrebna dva tjedna prije nego što smo obavili analizu krvi. Kad smo dobili rezultate, bio sam šokiran kada sam saznao da se razina mog hCG hormona udvostručuje i udvostručuje. Bio sam oprezno optimističan zbog mojih prethodnih gubitaka, ali činilo se da ću konačno moći dovesti svoje dijete do punog termina - i uspjeli smo. Naše drugo dijete - moj sin Noah, sretni embrij broj sedam, posljednji u grupi - rođen je zdrav i sretan."
Kao rezultat liječenja Ashermanova sindroma, Lisa je uspjela roditi svoju bebu za koje kaže da je njezino "čudo", ali trebalo joj je gotovo godinu i pol dana da dobije dijagnozu.
"Sada je moja misija pomoći drugim ženama koje se bore s ponovnim gubitkom trudnoće da budu bolje informirane i potaknuti ih da se obrate svom liječniku i raspitaju se o Ashermanovu sindromu." ističe.