Kad intelektualac od formata kao što je dr. sc. Tonči Šitin i k tomu pjesnik u duši poput njega krene zboriti o svojim splitskim uspomenama i gradskim zapažanjima, to zvuči kao čista poezija. Naprosto, čovjeka je grjehota prekidati u toj katarzi, a tijekom monologa iz usta nekoga tko je doktorirao na temu “Split između dva svjetska rata”, nakupio godinica da u životopis pospremi ravnanje u nekadašnjem Muzeju revolucije, predsjedanje Udrugom za zaštitu Tibeta, katedru za nacionalnu i svjetsku povijest 20. stoljeća u Zadru, te je stigao napisati (i još piše!) bezbroj glazbenih, baletnih i likovnih kritika, pitati što misli o, recimo, vješalima na Rivi i motorima kraj pitara, zvuči čak pomalo neukusno. Zato smo priznali kapitulaciju nad tom količinom erudicije,...
