Biti vegetarijanac, i to dvadeset i pet godina, nije mala stvar. Većina ljudi vegetarijanstvo prakticira iz znatiželje, a već nakon godine ili dvije odustanu. Neki i prije.
Evo ja, primjerice, ne mogu zamisliti život bez mesa i jaja. I sada meni svejedu, obožavatelju pancete, nije zaista jasno kako netko desetljećima može jesti samo zelenilo, malo soje, orašastih plodova... i živjeti. Pa čovjek je na vrhu prehrambene piramide, nema crijevo kao u ovce ili kompleksan želudac kao u krave da bi mogao prerađivati biljke i iz njih uzimati sve nutrijente. Ili može?
Uvaženi čitatelji, ovo je priča o sudaru mene mesojeda i uvjerenih vegetarijanaca Ines i Darija Duišin Džunić, bračnog i poslovnog para iz Splita.
Što nekoga može potaknuti da bude vegetarijanac?
- Moji su roditelj...