Kad je neko jelo jako popularno, neminovna mu je ova sudbina: dobit će sto i jednu verziju izvornog recepta. Ljudi su jednostavno takvi, svatko voli dodati ili oduzeti nešto u skladu sa svojim ukusom, a da nije tako svi bismo još uvijek jeli samo meso pečeno na ražnju ili zobali bobice.
Talijanska kuhinja jedna je od najpopularnijih na svijetu pa su mnoga njena jela pretvorena u kulinarske nebuloze koje nemaju veze s tradicijom. Jedno od takvih jela su lazanje, koje umjesto da budu jelo od domaće tjestenine slojevito kombinirane sa moćnim raguom koji se dugo kuhao na laganoj vatri, često završe kao blijeda sjena tog veličanstvenog specijaliteta.
Rade se od neadekvatno pripremljene kupovne tjestenine, s mljevenim mesom sumnjive kvalitete tek malo "okrenutim" na kapuli, uz dodatak vina kakvo se ne bismo usudili piti i sira koji se za vrijeme pečenja ne ponaša na pravi način, a o tome da ni okusom ne odgovara jelu da ni ne govorimo.
Želite li dobiti lazanje dostojne svog imena, potrudit ćete se osigurati dovoljno vremena za polagano i dugo kuhanje mesnog umaka, a ako tražite "tajni dodatak" koji će jelo učiniti još boljim, trebat će vam i sastojak koji će vam onako na prvu zazvučati kao još jedna od gore opisanih nebuloza.
Dodavanje mlijeka tajni je trik koji će podići vaš umak za lazanje na višu razinu. Mlijeko je bogato mastima i može brzo neutralizirati okuse. U ovom slučaju mlijeko pomaže ublažiti kiselost koju stvaraju vino i rajčice te ujedno mijenja teksturu jela čineći je bogatijom i kremastijom.
Mlijeko treba dodati u umak i to pred kraj kuhanja, netom prije nego ćete ga maknuti sa štednjaka. Dodajte ga malo po malo, miješajući između dodavanja nove količine. Ako ga dodate prerano, kiselost ostalih sastojaka bi još uvijek mogla biti prejaka i zgrušati mlijeko, a ako ga dodate prenaglo, nećete moći napraviti ništa dođe li ipak do grušanja..
Mlijeko biste trebali koristiti na još jedan način prilikom pripreme lazanja: smočite njime rubove tjestenine pa neće zagorjeti za vrijeme pečenja.