StoryEditor
ShowbizJOŠ ČEKA

Nina nam je otvorila ‘žensku dušu‘, tišti je: Fali mi da mi zbog nekog klecaju koljena, opet bih se udala...; Priznaje i što nije preboljela u Splitu

Piše Vinko Paić
15. veljače 2020. - 19:12
 /Nina Badrić: Kada je hrana u pitanju, ljudi bi pomislili da sam prava DalmatinkaJelena Balić
rgx time: 3.3855438232422E-5

Gotovo pa je sve spremno za veliki glazbeni spektakl jedne od naših najvećih pjevačkih diva, čije hitove obožavaju sve generacije.

Nina Badrić će 7. ožujka održati koncert u našoj najvećoj dvorani, zagrebačkoj Areni, pripreme su u punom jeku i pjevačica ništa ne želi prepustiti slučaju. Bit će to noć za pamćenje, baš kao i ona u Splitu prije godinu dana, kad je razgalila srca Dalmatinaca koji su puna dva i pol sata pjevali zajedno sa svojom ljubimicom.

- Već sam neko vrijeme u velikim pripremama i zaista sam jako uzbuđena zbog onoga što nas čeka u Areni Zagreb.

Pripremili smo puno iznenađenja i jedno veliko slavlje. Zaista sam emotivna oko tog nastupa i veselim se što ćemo se okupiti u velikom broju.

Ovog puta ćemo napraviti i jedan mali show jer je Larisa Lipovac zadužena za plesne koreografije - kazala nam je Nina, s kojom smo razgovarali u pauzi između proba za koncert.

Za prošlogodišnji Dan žena počastili ste Splićane velikim koncertom i nakon 23 godine nastupali u našem gradu. Po čemu sve pamtite tu noć?

- Uh, po suzama radosnicama, odjekivanju pjesme u prepunoj dvorani, odličnom provodu, nezapamćenim emocijama, ma u stvari po onom osjećaju koji me nije napuštao do kraja koncerta.

Mislila sam: Pa zar je moguće da su svi ovi ljudi došli zbog mene, hvala vam, Bože hvala ti. Bilo je nezaboravno i neopisivo mi je žao što ga nisam snimila.

Taj koncert nominiran je za MAC-ovu nagradu u kategoriji Koncert godine i to dovoljno govori koliko su ljudi pričali o njemu kao o jedinstvenom koncertnom događaju. Publika u Splitu je zaista nešto posebno. Puno srca i duše čovjek dobije u Dalmaciji!

Velika ste zaljubljenica u Dalmaciju i more. Na Hvaru imate i vikendicu. Koliko često dolazite i kako se opuštate kad ste na škoju?

- Dolazim prerijetko. Trudim se doći nekoliko puta godišnje, napuniti baterije, očistiti misli, ali ponekad mi svakodnevica pomrsi planove.

No koliko god posao uzimao danak, uspijevam svake godine, tamo krajem kolovoza, bez obzira na obaveze, pobjeći od svega i nahraniti si dušu. Samo da udišem onaj zrak već je puno za mene.

Koje dalmatinske specijalitete obožavate? Volite li popiti čašu dobrog vina?

- Kada je hrana u pitanju, ljudi bi pomislili da sam prava Dalmatinka. Jako mi odgovara mediteranska prehrana, riba, pršut, maslinovo ulje, suhe smokve i ostalo voće, kao i crno vino.

Poznajem puno kontinentalaca kao što sam i sama, koji obožavaju mirise i okuse Dalmacije.

Pazite li na prehranu ili ste jedna od onih koja ne mari za to?

- Pazim koliko mogu, ali nisam opterećena time. Čovjek si nekada treba priuštiti sitni grijeh, a onda to lijepo plati u teretani. Ne valja pretjerivati ni u čemu, no shvatila sam da me svaka večera poslije sedam navečer skupo košta, tako da se trudim preskočiti sve.

Krajem prošle godine bili ste na američkoj turneji s Petrom Grašom. Kako je reagirala publika kad vas je vidjela na pozornici?

- Bolje pitajte kako sam ja reagirala! Bilo je nevjerojatno i posebno. Lijepo je doći među naše ljude koji baš žude za doticajem s domovinom. Osjećali smo se dobrodošlo i uživali smo u svakom koncertu.

Možete li zamisliti da živite u New Yorku, gradu koji nikad ne spava?

- New York je jedan od najzanimljivijih gradova u kojima sam bila. Obožavam ga i lako se mogu zamisliti da me život nekim suludim povodom odvede zauvijek tamo. Vjerujem da bih se snašla.

Biste li voljeli ostvariti inozemnu karijeru? Je li za to potrebna tek puka sreća ili dobro osmišljena strategija?

- Mislim da je za sve vrijedno u životu potreban rad i odabrani realni ciljevi i onda čovjeku ništa nije nedostižno. A što se tiče inozemne karijere, sasvim sam zadovoljna količinom ljubavi kojom me publika prati u cijeloj regiji.

Kada se tome dodaju ovakvi izleti u SAD ili nastupi po Europi koji su sve češći, moram priznati da sam jako zadovoljna i zahvalna s onim što imam.

Ionako sam 90-ih godina poharala sve top liste u Europi, pogotovo u Italiji s pjesmom “I am so excited”. Znam što znači nastupati u inozemstvu. Tada je moj inozemni uspjeh bio ravan ludilu, a danas je puno toga dostupnije nego tada.

Lakše se dolazi do producenata i svega.

Nemoć me izbaci iz takta

Kad se sada prisjetite svojih početaka, jeste li očekivali da će vam se dogoditi veliki pjevački uspjeh, ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj regiji?

- Vjerujte mi da sam svaki dan zahvalna Bogu na svakom slušanju, novoj pjesmi, dolasku na koncert, poruci podrške i ljubavi koju mi pružaju moji obožavatelji. Lijep je osjećaj kada vas publika dočeka kao da ste doma, gdje god da dođete.

Uskoro nam se bliži Dora. Što biste kao naša bivša predstavnica na Euroviziji voljeli poručiti našem budućem predstavniku?

- Da netko zna formulu za pobjedu na Eurosongu, gdje bi mu bio kraj? To odavno nije natjecanje pjesama i pjevača, nego zemalja. I to nije nikakva tajna.

Zadnjih godina je bitan tim, kao i live nastupi koji moraju biti spektakularni, što puno košta. Mi se uvijek oslanjamo na haljinu ili koreografiju, to je naš spektakl. Ja bih odavno Eurosong prepustila novim imenima željnih promocije i uspjeha.

Treba poslati nekoga s mladom, pozitivnom i svježom vibrom.

Vodite li se u životu više osjećajima ili razumom?

- Voljela bih da me je razum uvijek vodio, ali često su emocije bile jače. I često su zlonamjerni ljudi koristili moju naivnost i poštenje.

Život i takva loša iskustva itekako su me promijenila. I Bogu hvala da je tako! Zahvalna sam na svakoj prijevari, laži, nepravdi ili ucjeni jer me je to naučilo da ne nosim bisere pred svinje i da dobro pazim kome poklanjam svoje povjerenje.

No vjerujem da nam se sve u životu vraća kad se najmanje nadamo. Dobro za dobro, zlo za zlo. Iznad svega vjerujem u onaj Božji sud i neku višu pravdu, koja, kako kaže TBF - kazni svakoga gada.

Što vas može rastužiti, a što izbaciti iz takta?

- Ljudska glupost, nepravda života i pokvarenost uvijek me rastuže. A iz takta me izbaci kada sam nemoćna ako ne mogu pomoći nekome kome je potrebna pomoć.

Prilaze li vam muškarci ili imaju tremu kad shvate da se udvaraju velikoj glazbenoj zvijezdi?

- Ja nisam svoj posao. On je dio mene. Volim kada nakon početnog prepoznavanja lika i djela Nine Badrić nakon nekog vremena shvate da ispred sebe imaju ženu Ninu, jednaku kao i sve druge.

Vjerujete li još u ljubav? Da ćete jednom dočekati svoga princa na bijelom konju?

- Naravno da vjerujem. Pa ne događa se ljubav svake dvije godine u životu čovjeka, već se samo jednom dogodi ono pravo, a to je itekako vrijedno čekanja.

Ne sjećam se kad sam se zadnji put zaljubila. Mislim da je to bilo u prošlom desetljeću i malo mi fali taj osjećaj kad znate da vam zbog nekoga klecaju koljena.

Ima jedna izreka koja me uvijek nasmije: Ne želim svakog, želim cara kao što sam ja!

Biste li se opet udali kad biste bili ludo zaljubljeni i našli muškarca za kojeg vjerujete da je pravi?

Da.

#NINA BADRIć

Izdvojeno