Biste li rekli da je prošlo već 20 gdina od smrti Zdenka Runjića? Nažalost jest, točno na današnji dan. Jedan od najvećih hrvatskih skladatelja svih vremena, simbol Splita i Dalmacije, umro je, naime, 27. listopada 2004. u Krapinskim Toplicana, a rođen je, datumski samo dan ranije, 26. listopada 1942. u Garčinu, mjestu u Brodsko-posavskoj županiji u kojemu je, primjerice, rođen i političar Zdravko Tomac.
Zdenko Runjić, reklo bi se, po mjestu rođenja i mjestu smrti, nema ništa s Dalmacijom, a s njom je imao - sve. I opjevao je na najnježniji, najljubavniji, najodaniji način, zbog kojeg je i mi volimo još više nego što je, ionako, volimo.
Naravno da je Zdenko Runjić Dalmatinac. Runjići su, naime, iz Labina u kaštelanskoj Zagori, no zbog ratnih okolnosti i opće gladi koja je vladala u Dalmatinskoj zagori, Zdenkova majka odlazi u plodniju istočnu panonsku Hrvatsku, gdje se Zdenko i rodio.
Po završetku rata, 1945. godine, obitelj se vraća u Split, gdje mali Zdenko Runjić završava osnovnu, pa srednju tehničku školu. Na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu 1967. godine diplomirao je elektroniku. Bio je inženjer, nije imao glazbeno obrazovanje, a glazbu je "inžinjavao" bolje od najboljih.
Iste godine kad je diplomirao elektrotehniku, Runjić je ostvario i prvu suradnju s Oliverom. Bila je to pjesma "Picaferaj" i nije postigla zapažen uspjeh, nakon čega nisu surađivali dugih sedam godina.
Kad su u Splituu 1960. krenule prve Melodije Jadrana, bio je tu. Dvije godine kasnije pobijedio je sa šansonom "Ćakule o siromajima" koju je izvela mlada Tereza Kesovija.
Potom je za Đorđija Peruzovića napisao uspješnicu "Balada o tovaru", za Arsena Dedića "Čovjek od soli"...
Do sredine sedamdesetih godina Runjić je puno surađivao i s Vicom Vukovom, Krunoslavom Kićom Slabincem, Josipom Lisac i Radojkom Šverko, no onda je shvatio da mu treba "neki novi sentiment", koji je u potpunosti prepoznao i pronašao u Oliveru Dragojeviću.
"Promijenio sam stil od onih herojskih, udarničkih pjesama do komornije vrste pop-glazbe, kako bih i sebi i njemu dokazao da ona može preživjeti, usprkos prevladavajućim klišejima. Ubrzo se pokazalo da ništa više ne trebamo dokazivati" - kazao je Runjić svojedobno osvrćući se na to razdoblje.
Prva u nizu pjesama koje su značile prekretnicu u stilu pisanja i tematici bila je pjesma "Galeb i ja" koju je Oliver otpjevao na Večeri dalmatinskih šansona 1975. godine.
Iako je pjesma kasnije proglašena najljepšom festivalskom pjesmom u posljednjih trideset godina, u trenutku kad je izvedena nije dobila nagradu.
No Runjić je s Oliverom trijumfirao godinu kasnije s pjesmom "Skalinada", a od te godine kao tandem su osvojili 23 prve nagrade.
