Štulić misli da ovdje još i ima publike, ali nema pogodna tla za njegovu misiju |
Piše: jurica pađen |
Na jednom od posljednjih koncerata Azre, u Mostaru, bilo je to negdje pred rat, Branimir mi je rekao da mu je baš lijepo u tom gradu (istina, to je govorio i u nekim drugim mjestima u kojima smo gostovali) i da mu je đir tu ostati. No, nakon tri dana, ipak se predomislio. Kad sam ga upitao što je razlog tome, rekao mi je da je prvi dan kad smo stigli bilo: di si Džoni legendo, Džoni care, drugi dan ljudi su mu se javljali: ej, bok Džoni, a treći dan bilo je: ha, Džoni, još si tu?
Mislim da se upravo u toj anegdoti u priličnoj mjeri krije odgovor na pitanje zašto svako toliko, na refule, krene medijska frka...