Čarolija Pričigina opet je, treću večer za redom, napunila (do vrha) amfiteatar Doma mladih.
Posebno je bilo na autorskoj večeri poetskog naziva ‘Miris Splita‘ s Danijelom Martinović.
Mirisi su, otkrila nam je Danijela, za nju posebni, pomalo čak i Proustovski, jer je vrate u vrijeme, u mjesto, u sjećanje.
- Miris mora. Miris moje ulice koja vodi prema Glazbenoj školi. Miris krafni u Gusića nakon izlaska. To je moj Split - kazala nam je pjevačica, koju, doznali smo, možemo očekivati početkom kolovoza na nekoj od splitskih pozornica.
- Kroz sazrijevanje sam shvatila koliko su priče važne, kako nas motiviraju, kako nas hrabre, kako nas razvesele - otkrila je zašto nije ni trenutka dvojila kako će se odazvati na poziv za sudjelovanjem na najvećem festivalu priča.
Nije Danijela nova u ovom svijetu, sjetit ćete se kako je bila autoricom slikovnica, a nedavno je sa svijetom i narodom podijelila ‘Tuširanje duše‘, svoje memoarske zapise kojima se ogolila potpuno, sjećajući se životnih epizoda koje su je učinile jačom i čvršćom.
Iza nje su naporni dani, ispred nje raspored kojeg se nitko ne bi zasramio, ali dolazak u rodni grad, obvezama usprkos, dođe joj ko odmor.
- Zbog prirode mog posla, uistinu sam imala priliku jesti po najvećim, najrazvikanijim restoranima. Ali kada kažem ‘mama, spuštam se!‘, to znači da se sprema juha, restani krumpir i šalša. Niti jedna Michelinova zvijezdica nije tome ravna! - vesela je tatina mezimica, kojoj je i dalje najslađe mjesto na svijetu – tatino krilo.
Odrasla je na Brdima, makla se tristo metara dalje na Ravne Njive, u Hercegovačkoj ulici još uvijek su njeni. Njeno gnijezdo.
- Od kad pozvonim na parlafon i dok dođem do petoga kata triba mi oko 40 minuta, dok se javim svim susidima - smijemo se.
Uspjela je i odabranika srca svoga Josipa Plavića zaljubiti u naš grad. I naučiti ga koju našu besidu…
- Razgovaramo tako, ozbiljno, rekla bi. I ja mu velim u jednom trenutku ‘Josipe, razumin te potpuno, piza to!‘. Nisam shvatila, onako na prvu, da me uopće nije razumio - i dalje se smije pjevačica, spisateljica, draga cura s Ravnih Njiva…
Toliko je ostala ‘mala iz Hercegovačke‘ da nam otvoreno priznaje kako ni za sto godina ne bi imala toliko debelu kožu da može podnijeti sve naslove koje, ponekad, vidi o sebi.
Uvijek je imala naslijeđene udžbenike, kada bi kojim slučajem dobila novu knjigu – to bi bila radost, ali život kao najnepredvidljivi redatelj učini – da danas piše sama.
O svojem djetinjstvu i o svojoj obitelji piše kroz slike koje nosi u sebi. Odrastati u radničkoj obitelji sa sestrom Izabelom i braćom Denisom i Ivanom bilo je čudesno, veli. Sada dok čeka da budu gotovi radovi na izgradnji njene ‘kućice u cvijeću‘ jako dobro zna koliko je važno znati gdje pripadaš.
Uskoro će biti promocija najnovije joj pjesme.
‘Žena‘, tako će se zvati.
- Posebna je to pjesma, vjerujem da će se baš svaka žena pronaći barem u jednom stihu - kazala nam je.
Ivica Hlevnjak Bukle, legenda Hajduka, poseban je čovjek bio u Danijelinom životu. Imali su divan odnos.
- Bio je esenca emocije, koju je vješto skrivao - kazala je.
- Izgratanu ciklu, jabuku i karotu bi mi donosio u Tupperwareu, da me ‘digne‘ nakon puta. Morala bi mu uvik vratit zdjelicu, jer Tupperware se uvijek vraća - emotivna je bila, umotana u sjećanja.
Kada se Bukle razbolio i kada je shvatila da više nije ‘doviđenja‘, već ‘zbogom‘ darovala mu je anđela, da ga čuva.
- Slomila sam se kad sam čula da su ga pokopali zajedno s balunon, šalom Hajduka i figuricom anđela koju sam mu poklonila - nije bilo slušatelja u amfiteatru koji se nije naježio.
Prodavač ruža Miro bio je posebno iznenađenje večeri. Iz publike je slušao priču o sebi samom… Sreo se već jednom s Danijelom i evo sada opet na Pričiginu. Taj jedan susret pjevačici je, kaže, promijenio život.
- Bio mi je najveći dar, ne tog trenutka, već života, on me naučio da smo svi ranjivi na svoj način, da je dosta jedna mala riječ, mali znak pažnje da nekome promijeniš život - priznala je Danijela i zagrljajem s prodavačem ruža sve oduševila.
Lekcija o tome da ne treba biti visoko stablo, već trava kojoj ni jedan vjetar ne može ništa sada je naučena. I kao naručena za sve.
- Onoliko koliko smo dobri prema malima, toliko smo veliki kao ljudi - kazala je Danijela.
Priča o kombiju za koncerte izazvala je salve smijeha.
Danijela je s Magazinom putovala Europom, naslijedila je krevet u kombiju u kojem je do tada spavala Ljiljana Nikolovska. Istempirala je svoj ritam tako da bi nakon odrađenog koncerta ostajala budna, sve dok ne bi ušli u taj famozni kombi, tada bi se uvalila u krevetić i spavala sve do Splita.
- Ratno vrijeme, vraćamo se iz Švicarske, kolega kupio kutiju metaka. Ja zaspala. I odjednom čujem neki glas iz daljine kako me doziva, budim se teškom mukom, a ispred mene sve puno ljudi u uniformama - spričala je.
Naime, carina je otkrila tu spornu kutiju metaka i poredala na pregled sve članove benda, pa i malu Danijelu koja je do tada snivala snom pravednika.
Priču o svojem izlasku iz kuće, bez šminke, s kapom na glavi, zabundanom i neprepoznatljivom – takla je slušatelje.
- Izašla sam rano, otišla na trening i negdje na putu me zaustavila curica. Molila me da joj dam kunu. A ja izašla bez novčanika. Rekla sam joj da joj jedino mogu darovati molitvu, pa smo se uhvatile za ruke i izmolile blagoslov, rekla je ‘Amen‘ i taman da će otić, nasmijana, kad se okrenula i veli ‘Pa ja vas znam! Vi ste Jelena Rozga!‘ - nasmijala je sve Danijela koja je otkrila i kako ju je Doris Dragović švercala u svojoj sobi?
Bile su na turneji brodom, a samo je Doris kao velika zvijezda imala pravo na sobu u hotelu. Mala joj se Danijela požalila kako njoj na brodu nije lijepo, kako je gužva, buka, vlaga…
- Spavat ćeš ti mala u moju sobu, kazala mi je Doris. Pa bi ja išla iza nje, ona bi pred recepcijom zamahnula onom svojom prekrasnom kosom, a ja bi se provukla da me recepcioner ne vidi - nasmijala je sve.
‘Nemam s kime dočekati zime‘, prva joj samostalna pjesma, koju je Danijela dobila samo zato jer ju je odbila Jasna Zlokić.
- Hvala, Jasna! - uzviknula je.
Nastup u Veloj Luci drži nečim što jednostavno ne može opisati. Kao ni svoj odnos s pokojnim Oliverom.
- Zvoni mi na vrata, a ja mu otvaram u pidžami, nenašminkana, tek sam se probudila, a on kaže: ‘Dane, aj se nacrtaj, čini mi se da pričan s praznom pločon!‘ - kazala je.
Isplati se koračati kroz svoje strahove, priznala je. Kad se kockice poslože shvatiš da si bio na dobrom putu.
- Vjerujte da uvijek ima netko tko će vam dati ruku - zavrijedila je pljesak.