Ja sam u prizemlju, On je na katu. Kašlje poput vola koji želi nagovoriti mesara da mu zbog bolesti odloži udarac električnim maljem. Strašno je to slušati, a pomoći niotkuda.
Nazvao je nekoliko liječnika, ne može sjesti u auto, ja ne vozim, svi naši prijatelji su izgubili vozačke zbog starosti, djecu se ne usuđujemo zvati jer On možda nije na samrti pa da ne dolaze badave… Red jezivog kašlja, red zastrašujućeg hropca…, piše Vedrana Rudan na blogu.
Svi vrhunski specijalisti rekli su isto. Virus. Piti, piti, piti. Jedva sam mu objasnila da "piti" ne znači u sebe izlijevati limenke piva. Izderao se na mene: "Kako znaš da virus razlikuje tekućine? Rekli su piti puno tekućine, nisu rekli koje."
Tihim sam glasom rekla, ubiti čovjeka na samrti je nehumano, "kad ti...