Prema svim dostupnim statistikama, nikad više usamljenijih i depresivnijih tinejdžera i mladih. Onako na prvu čini se pomalo besmisleno i da se zapitamo - Kako je to moguće? Mladi su, školuju se, druže se, bave se sportom, imaju obitelj….Imaju sve, što im fali! Da, imaju možda sve, ali nemaju ništa, piše Živim.
Kako često boravim u Londonu po stručnim edukacijama, kolege se žale da jednostavno ne stignu sve ‘‘servisirati‘‘ od silnog posla. Kažu mi da je na području Velike Britanije, čak petero od njih desetero mladih osoba starosti između 15 i 25 godina, usamljeno, anksiozno, tjeskobno.
Oni svoje stanje opisuju kao osjećanje tuge, neshvaćenosti, straha od budućnosti, osjećaj usamljenosti jer se nemaju s kim družiti i razgovarati. Drugim riječima...