Jesensko kišno vrijeme nije uspjelo spriječiti jučerašnju 8. Ženske alke na Gazu kod Trilja.
Za novčanu glavnu nagradu u iznosu od 700€ natjecalo se 10 alkarica, no čini se da je sama nagrada bila najmanji povod mladih djevojaka da pokažu svoje vještine pred dvjestotinjak ljudi.
Događaj je to u kojem su tradicija i duh običaja isprepleteni sa mladošću i revnošću alkarica, sjedinili prošlost sa budućnošću, stvarajući jedinstvenu atmosferu. Svečano otvorenje ženske Alke bio je pravi doživljaj: povorka u kojoj su u antičkim rimskim kočijama, baš kako to caru i priliči, gledatelje pozdravili car Dioklecijan i njegovi vojnici, ali bez carice Priske, koja je, na carevu žalost, u posljednjem trenutku "odbjegla". Tko zna, možda ju je uhvatila trema pred toliko svijeta?
Prva je trka, kako to uvijek i biva kad je riječ o natjecanjima, bila ona u kojoj je na trenutke, nervoza nadvladala znanje i vještine mladih alkarica, neke su od djevojaka promašile, neke pogodile „u ništa“, a one sretnije, završile su prvu trku sa osvojenim jednim poenom.
Druga je trka, kad je riječ o rezultatima, bila izrazito šarolika. Bilo je promašaja, ali i pogodaka u jedan i u dva. U drugom se krugu istakla Luca Balić, Dugopoljka koja je prva pogodila u sridu i time izazvala ovacije okupljenih.
U trećoj i posljednjoj trci, Katarina Kričković i Luca Balić obje gađaju u sridu, i s jednakim brojem poena, šesticom, idu u pripetavanje. Kao slavodobitnica Alku zasluženo završava šesnaestogodišnja Luca.
Slavodobitnica Luca plijeni svojom jednostavnošću, energijom i dobroćudnošću.Osim činjenice da joj je tek šesnaest godina, zapanjuje i koliko je vremena posvetila pripremama za ovogodišnju Žensku alku, prvu u njezinu životu.
- Jašem već četiri godine, no nisam očekivala da ću pobijediti, jako sam ispunjena sada što se tako odigralo. Nisam bila sigurna u pobjedu, pripremala sam se jedan petak prije Alke, i danas sam otrčala tri trke prije nje, nisam uopće znala da ću ja trčati. Priznaje nam Luca.
Pobjeda ipak nije glavni motiv ovih djevojaka – u Gaz ih je ovaj vikend dovelo ono puno bitnije i dugotrajnije u njihovom životu – ljubav prema jahanju, prema konjima, prema običajima. Djevojke koje su danas imale manje sreće, krasio je jednak osmijeh i vedrina koji se mogao pronaći na licu slavodobitnice, nema tu zavisti.
- Sretna sam što je mala Luca pobijedila, nadam se da će i dogodine! Za mene je osobno, danas najveća prepreka bila nervoza, pritisak, uvijek može bolje, bit će još alki! - dodaje alkarica Luca Šimac.
I više nego zadovoljan interesom ljudi i velikim odazivom na ovogodišnju žensku alku bio je Boris Grubišić Čabo, predsjednik Sportske Udruge Gaz i organizator ovog događaja humanitarnog karaktera.
- Potpuno sam zadovoljan, srce mi je k‘o kuća kad vidim ovoliko ljudi. Imali smo sreće što je događaj bio popraćen lijepim vremenom, unatoč najavljivanoj kiši, ali i snijega da je bilo, alka bi se održala! Raduje me što vidim da svake godine dolazi sve više ljudi, da se svi lijepo zabavljaju, da su te mlade cure tako radosne što sudjeluju, na koncu, i da se ovim događajem može pomoći onima kojima je to najpotrebnije, priča nam i poziva sve one željne natjecanja, da im se dogodine slobodno pridruže.
Čini se da je osim nadaleko znane, jedinstvene Sinjske alke, svjetski poznatog simbola hrvatstva, hrvatskog otpora i prkosa, i ova manja, Ženska alka privukla velik broj ljudi.
- Lijepo je gledati naše cure, imaju to u sebi, lijepo su ovu alku odradile. Interes raste, to je dobro. Jedna je Sinjska alka, ali je značajno i korisno za turizam da se razvija i raste i ova Ženska alka. Dolazim svake godine i podržavam djevojke u natjecanju, drago mi je da interes raste. Govori nam Miro Bulj, gradonačelnik Sinja.
Poslije alke uslijedila je prava velika fešta u duhu dalmatinske zagore; srdačno i otvoreno, pravo domaćinski. Jelo se i pilo, razmjenjivali su se dojmovi, razglabalo se i ćakulalo na svakom koraku. Poneki su se i sami okušali te su zajahali konje, a za gurmane tu je, uz švedske stolove, bio i kulinarski raritet - rimski orzotto sa žabljim krakovima, čiju recepturu nasmijani i veseli Petar i Mirko vješto skrivaju. Ima biti da je jedan od tajnih sastojaka i njihova dobroćudnost, koja naprosto, više i od samog jela, mami da se proba barem mali zalogaj.
- Recept postoji od cara Dioklecijana, ma i ranije! Otkad je ječma! Prije smo i žabe za orzotto hvatali sami,sve je bilo odavde, iz Cetine, ali nema ih ko prije. Otkrivaju nam privodeći, na sreću svih koji su se, omamljeni mirisom oko njih skupili, pripremu ovog specijaliteta kraju.
Uz dobru hranu i dobre domaćine, feštalo se do večeri, a velik je broj pridošlih sudjelovao i u tomboli – pravoj prilici da se osvoji dobar komad pršuta, i kušanjem sreće pokaže solidarnost i veliko srce, jer svi su prihodi od prodaje listića za igru, išli u humanitarne svrhe.
