Kad sam išla u “Mosorovu” planinarsku školu, iskusniji bi napomenuli – ne zaboravite uživati u planini, stanite, dignite glavu i pogledajte malo u daljinu!
Guštajte u trenutku, u tom pogledu s visina!
Treba se toga sjetiti kad korak po korak, pa satima, gledaš preda se da ne ugaziš ukrivo u mosorsku ili biokovsku škrapu, očima tražeći gdje je iduća markacija. A još je kompliciranije ako planinarenju dodaš znatiželju prema biljkama koje vidiš usput, a priroda se budi. Pa kad ćeš se onda popeti gore?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....