StoryEditorOCM

antibiotik siromašnihMajčina dušica djeluje protiv raznih bakterija, virusa i gljivica, potiče prokrvljenost kože te liječi depresiju i alkoholizam. Evo kako pripremiti čaj, sirup, tinkturu, ulje, rakiju...

Piše Doc. dr. sc. Ivana Generalić Mekinić
19. kolovoza 2022. - 07:38

Domovina majčine dušice je jugoistočna Europa. Ta biljka je vrlo raširena po cijeloj Hrvatskoj, ali i po ostatku Europe, u Aziji, a uzgaja se i u sjevernoj Africi i Americi. Biljka raste na osunčanim i suhim padinama, kamenjarima, poljima, livadama i pašnjacima.

Često je pronalazimo uz vrtove, međe i putove, i to u većim skupinama. Njezinu rastu pogoduju staništa izložena suncu, bez stalne vlage i sjene. Majčina dušica je izvrsna paša za pčele, dok zbog prisutnosti eteričnih ulja nema posebnu vrijednost kao krmna biljka. Majčina dušica se razmnožava sjemenom ili iz reznica, a najbolje ju je posijati početkom travnja.

Protiv kuge, za parfeme...

Stari Egipćani su majčinu dušicu koristili kao sastojak smjese za balzamiranje te za izradu parfema i losiona, a Grcima je bila vrlo važan začin kojim su začinjali sireve, dimljeno meso ili pića.

Grčki farmakolog i botaničar Discorides je svoje zapise o ljekovitim biljkama čak započeo rečenicom "majčinu dušicu svi poznaju" (engl. Everyone knows thyme), što govori o njezinoj upotrebi u svrhu liječenja različitih bolesti u tom razdoblju, ali i prije toga.

O upotrebi majčine dušice u liječenju pisao je i Plinije, iz čijih zapisa je vidljivo da se ova biljka koristila kao sastojak terijaka, odnosno lijeka za sve bolesti koji se pripremao do 60-70 sastojaka različitog ljekovitog bilja koje se miješaju s medom. Terijak se spravljao u obliku kaše i koristio u liječenju u starom i srednjem vijeku.

Stari Rimljani su je koristili da rastjeruje zmije, škorpione te druge opasne i otrovne životinje vjerujući da joj to uspijeva upravo zbog njezina aromatičnog mirisa. Osim toga, Rimljani su majčinu dušicu dodavali u zalihe žitarica kao konzervans kako se one ne bi pokvarile.

image

Majčina dušica (Thymus serpyllum L.)

Shutterstock

Majčina dušica je također bila sastojak tzv. octa četvorice lopova, koji se i danas prodaje u Provansi kao antiseptičko sredstvo. U srednjem vijeku se ovaj pripravak octa sa začinskim biljem (majčinom dušicom, kaduljom, lavandom i ružmarinom) uz dodatak češnjaka koristio za liječenje kuge.

O važnosti majčine dušice u tradicionalnoj medicini starih naroda, ali i danas, dovoljno govori podatak da je često nazivaju i antibiotikom siromašnih.

Majčina dušica se bere u vrijeme cvatnje biljke, i to samo njezini nadzemni dijelovi (list i cvijet) koji imaju farmakološko djelovanje.

Eterično ulje majčine dušice je bistro, bezbojne do blijedožute boje te karakteristična mirisa i okusa. Iz biljke se izolira klasičnim postupkom vodenoparne destilacije svježe biljke, a sadržaj ulja u biljci, kao i njegov kemijski sastav, ovisi o brojnim faktorima, kao što su biljna vrsta, razdoblje vegetacije biljke i branja, lokacija s koje je biljka sakupljena, klimatske prilike, vrsta i sastav tla itd.

Sadržaj eteričnog ulja u samonikloj biljci obično se kreće oko 0,5%, dok u uzgojenim jedinkama kultiviranih vrsta može dosegnuti i 2%.

Sastav eteričnog ulja

Eterično ulje majčine dušica obiluje fenolnim monoterpenima. U najvećoj mjeri sadrži timol (oko 30%) i karvakrol (oko 50%). Ta dva spoja imaju snažno djelovanje protiv različitih bakterija, virusa i gljivica te potiču prokrvljenost kože.

Od ostalih monoterpenskih spojeva ulje majčine dušice sadrži α i γ-terpinen, p-cimen, kariofilen, citral, 1,8-cineol, linalol, linalil acetal, borneol i geraniol.

Majčina dušica obiluje i ostalim vrijednim fitokemikalijama: taninima, flavonoidima (eriocitrin, glikozidima apigenina i luteolina), ursolnom i oleanolnom kiselinom. Od fenolnih kiselina dominira ružmarinska kiselina (kao i kod svih biljaka iz porodice Lamiaceae).

Pozitivno djelovanje majčine dušice poznato je od davnina. Biljka i njezini sastojci imaju izraženo antibakterijsko djelovanje, djeluju spazmolitički, te ublažavaju i opuštaju grčeve. U obliku tiktura, sokova i čajeva, često je nalazimo u kombinaciji s drugim ljekovitim biljem, gdje se koristi za ublažavanje svih vrsta kašlja, od onih tvrdokornih sve do suhih i nadražujućih.

image
Shutterstock

Koristi se za liječenje oboljenja gornjih dišnih puteva, hripavca, astme i bronhitisa te za inhalaciju. Smatra se da kod ovih oboljenja majčina dušica ima ulogu kod umirivanja kašlja i olakšavanja iskašljavanja, te sprječavanja daljnjeg širenja upale.

Pripravci majčine dušice učestalo se koriste u liječenju probavnih i crijevnih tegoba te kod proljeva jer se njihovom konzumacijom inhibira rast i razvoj štetnih bakterija te se ublažavaju grčevi. Općenito, poznato je da čaj od majčine dušice ublažava grčeve u trbuhu te poboljšava rad crijeva i želuca.

Čaj od majčine dušice je preporučeno piti i kod neredovite mjesečnice, a u obliku kupke ili obloga može se koristiti za liječenje kožnih bolesti.

Smatra se da majčina dušica pomaže i kod depresija, a narodna medicina čak preporučuje ovu biljku i kod liječenja alkoholizma jer konzumacija čaja od majčine dušice izaziva proljev i mučninu te stimulira povraćanje, što odbija želju za daljnjim ispijanjem alkohola.

Umiruje živčani sustav

Primjena eteričnog ulja majčine dušice u liječenju različitih oboljenja može biti peroralna i lokalna. Eterično ulje majčine dušice obično se lokalno koristi u pripravcima za ublažavanje glavobolje, upaljenih živaca, išijasa i reume.

Također, njegov miris umiruje živčani sustav pa se često koristi i kao psihoterapeutik, a zbog umirujućeg i antibakterijskog djelovanja te zbog aktivnih i mirisnih komponenata poznata je i njegova upotreba u industriji parfema, kozmetičkoj industriji i aromaterapiji.

image
Shutterstock

Osim toga, eterično ulje majčine dušice koristi se u prehrambenoj industriji kao sastojak prehrambenih aroma ili kao začin u kulinarstvu u jelima kojima daje pikantan okus (meso, riba, salate, paštete, umaci i juhe).

Ipak s konzumacijom pripravaka od majčine dušice osobe slabog želuca i one koje imaju problema s radom jetre trebaju biti oprezne. Iako nema nikakvih znanstvenih spoznaja o negativnom učinku majčine dušice na trudnice i dojilje, ipak bi one trebale biti na oprezu i ne koristiti učestalo pripravke od majčine dušice.

Također, ne preporučuje se korištenje obloga od majčine dušice na ozljedama i kožnim upalama, kao i kod osoba koje imaju problema sa srcem ili visokim krvnim tlakom. Prekomjerna upotreba pripravaka majčine dušice, a osobito njezina eteričnog ulja može izazvati i alergijske reakcije.

Pripravci

Čaj od majčine dušice

Priprema čaja od majčine dušice vrlo je jednostavna i za to je potrebno 1,5 – 2 g suhih listova biljke preliti s oko 2 dl kipuće vode i poklopiti. 

Nakon što smjesa odstoji 10-ak minuta, potrebno je procijediti, nakon čega je čaj spreman za konzumaciju i pije se tri puta dnevno nakon obroka.

Rakija od majčine dušice

U 1 litru rakije (komovice ili lozovače) doda se 100 do 200 g suhih cvatova majčine dušice (ili upola manja količina svježih). 
Biljka se macerira tijekom 30 dana na suhom i toplom mjestu, nakon čega se smjesa procijedi i kao takva može koristiti za vanjsku uporabu za masiranje bolnih dijelova tijela ili se može piti u malim količinama ujutro natašte.

Pripravak protiv kašlja

U 1 litru proključale vode doda se 20 g majčine dušice i 30 g listova limuna. Procijeđena mlaka otopina pije se tri puta dnevno tijekom dana kao čaj.

Ulje majčine dušice

Ulje majčine dušice priprema se maceracijom cvatova majčine dušice u maslinovu ulju. Svježi cvatovi biljke stave se rastresito u bocu te se preliju maslinovim uljem tako da ono u potpunosti prekrije površinu biljke. 
Pripravak je spreman za upotrebu nakon što odstoji dva tjedna na suncu ili u blizini nekog drugog izvora topline.

Ekstrakt za ispiranje usne šupljine i čišćenje lica

Oko 5 g suhih listova majčine dušice se potopi u 1 dl vode i ostavi tijekom noći da macerira, a ujutro se procijedi. 

Tekućina se može koristiti za ispiranje grla, kod liječenja oteknutih desni i afta ili samo za umivanje lica kako bi se uklonile nečistoće i osvježila koža.

Sirup od majčine dušice

Za pripravu sirupa koriste se nadzemni dijelovi biljke (grančice s listovima i cvjetovima) koji je prije negoli ih se stavi u staklenu bocu sa širokim otvorom ili teglu potrebno lagano smočiti. 

U posudu se biljka slaže u zbijene redove na koje se dodaje šećer, i to naizmjenice, red zbijene biljke, red šećera itd. Kad se posuda napuni, dobro se zatvori i ostavi oko tri tjedna na osunčanom mjestu nakon čega se sadržaj procijedi (po potrebi uz ispiranje biljke malim količinama vode). 

Dobivenu sirupastu smjesu potrebno je još malo koncentrirati laganim zagrijavanjem na štednjaku pazeći da pri tome sirup ne zakuha.

Tinktura od majčine dušice

Za pripravu tinkture od majčine dušice koja je namijenjena za vanjsku uporabu, 20 g majčine dušice prelije se s 250 ml 70-postotnog alkohola i ostavi da se macerira tijekom 10 dana, nakon čega se procijedi.

Drugi recept za pripremu je vrlo sličan i temelji se na maceraciji 80 g majčine dušice u jednoj litri rakije (komovice ili lozovače). 

Nakon 20 dana maceracije otopina se profiltrira i kao takva koristi za masažu kod bolova, grčeva, reume, gihta, uganuća, nagnječenja tkiva i oteklina.

Otopina protiv prhuti

U litru vode stavi se po 20 g kadulje, ružmarina i majčine dušice te se nakon tri sata stajanja smjesa prokuha te procijedi. 

Otopina se koristi za masažu vlasišta i ispiranje kose te pomaže u rešavanju problema s prhuti jer ove biljke imaju poznati antimikrobni učinak protiv mikroorganizama koji uzrokuju ljuštenje vlasišta i pojavu prhuti.

Osobna karta

Majčina dušica (Thymus serpyllum L.) biljka je koja, kao i njezin bliski srodnik timijan (Thymus vulgaris L.), pripada porodici usnača (Lamiaceae) i rodu timijana (Thymus) koji broji čak različitih 400 biljnih vrsta. Upravo zbog velikog broja različitih vrsta majčine dušice (Thymus sp.), koje je teško razlikovati ne samo morfološki već i preko kemijskog sastava, Thymus serpyllum je zapravo skupno ime za sve njih.

Sam naziv roda potječe od grčke riječi thymos ili thymon, što znači hrabrost i snaga, što odmah upućuje na stimulirajuće i pozitivno djelovanje ovih biljaka na ljudsko zdravlje. Iako se smatra da majčina dušica i timijan imaju slična svojstva, ipak su ona kod timijana nešto izraženija.

Majčina dušica je višegodišnja, zeljasta biljka grmolikog oblika koja je obično visoka 20 do 30 cm. Iako su grane biljke relativno uspravne, biljka je puzajući grm te sadrži brojne izdanke i vriježe. Stabljika joj je zeljasta, a u donjem dijelu odrvenjela. Duž stabljike se nalaze listovi koji su smješteni jedan nasuprot drugog.

Listići majčine dušice su sitni, elipsasti i duguljasti te su za stabljiku pričvršćeni vrlo kratkim peteljkama. Obično su dugi 4 – 6 mm, a široki 2 – 4 mm, te su cjelovitog ruba, obično su goli, ali mogu biti i prekriveni sitnim, gustim, sivim dlačicama, ovisno o vrsti.

Na vrhovima stabljike se u vrijeme cvatnje u pazušcima listova razvijaju okrugli cvatovi koje čine brojni sitni cvjetovi koji su obično bijeli, svijetloružičasti, pa čak i intenzivno ljubičasti.

Cvjetovi majčine dušice su dvospolni, miris im je intenzivan i ugodan, dok im je okus pomalo oporan i gorak. Ljekoviti sastojci majčine dušice upravo se nalaze u njezinim listovima i cvjetovima, stoga je vrlo važno biljku, odnosno te njezine dijelove, pažljivo sabirati.

Biljka se bere u cvatu, i to najbolje sredinom dana, u razdoblju od svibnja pa čak sve do rujna, tako da se ne čupa iz korijena, već se škarama reže samo gornja polovica grančica u cvatu dok drvenasti dio treba ostaviti. Plod majčine dušice je kalavac kojeg čine četiri plodića.

Sva njena imena

Latinski naziv: Thymus serpyllum L.

Ostali nazivi: bakina (babja) dušica, materina dušica, divlji bosiljak, čubrić, tamjanika, materinka, papric, bukovica,...

image
Shutterstock
15. prosinac 2024 02:38