Ivo Grgić, predavač na Agronomskom fakultetu zagrebačkog Sveučlilišta, godinama studiozno analizira kretanja u hrvatskoj poljoprivredi. Kazat ćete, pa to mu je struka, to mu je posao.
Ali, ipak, prof. dr. sc. Grgić je sve samo ne kabinetski znanstvenik, i makar se znao "opeći" s medijskom opremom njegovih istupa, ne odustaje od ideje da svoje spoznaje o problemima i izazovima domaćeg agrara podijeli s javnošću, vjerujući da su i političari i znanstvenici i na koncu sami poljoprivrednici - na istom zadatku borbe za boljitak hrvatske poljoprivrede.
Iako se hrvatska poljoprivredna proizvodnja od ulaska u Europsku uniju količinski povećala za 1,2 posto, očito je da se sektor i dalje nalazi u teškom ekonomskom položaju, a udio poljoprivrede u BDP-u je u opadanju? Koji su strukturni razlozi za to, kako to objasniti?
- Sam čin ulaska u Europsku uniju nije automatski značio i primjenu svega onoga što je i ponuđeno u pojedinim sektorima te i poljoprivredi, a to se posebno odnosi na reakciju proizvođača i javnog servisa. Pa čak i samih potrošača. Proizvođači su nastavili živjeti u uvjerenju da će netko drugi rješavati njihove manjkavosti kao što je, na primjer, niska razina međusobne poslovne povezanosti, mala briga o gospodarenju inputima pa s toga i visoka cijena koštanja te posljedično cjenovna nekonkurentnost europskim proizvodima.
I dalje su nastavili živjeti u vjeri da će u "zaštitu uskočiti država“. Javni servis nijem imao iskustva, a poneki čak ni volje da se bolje pripreme na promjene, kao što nema hrabrosti ni danas otvoreno reći da će u narednih pet godina nestati oko 10.000 proizvođača, a možda čak i više. To ne znači da mora doći i do drastičnog smanjenja proizvodnje "jer će nadalje sustav nastaviti poticati uspješne, koji su sposobni boriti se s konkurencijom“. A da bi se to i uspjelo, puno hrabrije trebaju zagristi u još puno kiselih jabuka, kao što je npr. problem poljoprivrednog zemljišta.
Potrošači se ponašaju racionalno i pomalo, blago rečeno lukavo. Javno će podržati domaće proizvođače, kao danas kada oni nude jabuke na otvorenom po nižoj cijeni od trgovina (mogu jer nisu uračunali troškove čuvanja, marža, PDV i drugi nameti), a prvom prilikom otrčati i kupiti nešto iz uvoza.
Ali sve je to život i cijena koju plaćamo jer nismo na vrijeme sve aktere pripremili na nadolazeće. Pa čak i na to da će mnogi propasti, kao svuda u svijetu. I da se u poljoprivrednoj proizvodnji dešavaju i hiperprodukcije, na što se ne može utjecati, i da su onda svuda jabuke jeftine i prodaju se dijelom ispod cijene koštanja. Općenito nedostaje komunikacije!
U vrijednosti poljoprivredne proizvodnje Europske unije danas sudjelujemo s oko 0,5 posto. Je li to za vas deprimirajući ili podatak na kojem bismo mogli temeljiti bilo kakav optimizam u poljoprivrednom smislu?
- Ovaj podatak me ne veseli niti goni na tugu. On je stvarnost i pokazuje da drugi rade bolje i uspješnije od nas. To treba biti poticaj svima, a ne da me špotaju kada iznosim podatak koji mnogi i ne znaju dobro protumačiti. Možemo se gledati u ogledalce do besvjesti, ali... jer ipak društvo iz Vukovarske ne proizvodi, oni nisu poljoprivrednici i neka prihvate svoju zadaću za koju su plaćeni, a to je osmišljavanje. Ja nisam niti proizvođač niti ministar. Ne dajem vrijednosne prosudbe nego fakte. A brojke... pa imamo kompatibilnu statistiku Eurostatu i dobra je! Koliko god nam to ne odgovaralo. Iako se ponekada neka brojka i od vas novinara pogrešno interpretira, ali... to je manji problem od veličanja neuspjeha.
Iznijeli ste nedavno podatak da smo trajne travnjake-pašnjake gotovo udvostručili otkako smo ušli u Europsku uniju. Raste li nam to stočarstvo ili je to posljedica svih onih milijunski "teških" muljanja s poticajima, o kojima smo čitali i slušali u medijima?
- Stočarstvo ne raste, a je li netko mulja i što to uopće znači "muljati“, morate pitati u Vukovarskoj i pitajte "tamo gdje imamo porast“ tih površina.
Istodobno, upozorili ste, pao je postotak površina pod povrćem, kao i vinograda, čak i površine pod krumpirom, lukom, češnjakom, kupusom, grožđem... dok mandarine spadaju u rijetke kulture s pozitivnim trendom. Znači li to da ćemo i dalje uvoziti sve osim mandarina, a ona akcija "Kupujmo hrvatsko" će se svesti na čistu samoironiju?
- Puno nerazumijevanja, pa čak i ljutnje, je izazvao moj nekidašnji osvrt na tu temu u Agrobizu. Prvo isprika, novinar je pogrešno naveo taj podatak, a radilo se o analizi korištenja površina i za toliko su se smanjile površine koje vodimo kao povrtnjake.
Inače, znam da mnogi nemaju vremena čitati, razmišljati jer je mnoštvo svetkovina na kojima se valjda treba biti. Moja analiza se ne temelji na usporedbi godina članstva i 2012., nego kao usporedba pretpristupnog (2000./'13.) i razdoblja članstva (2014./'17.). Drugo je metodologija obuhvata, koja se mijenjala. Ali, da sam htio biti zločest, mogao sam uzeti neku groznu pretpristupnu godinu i pokazatelji bi bili još gori.
Nemam se razloga ispričavati, jer o stanju puno bolje govori stupanj samodostatnosti koji je i dalje nizak. Tako je za 2016. godinu on kod rajčice 41%, za paprike 61%, kod krumpira 71% itd. Ovaj pokazatelj ima kolebanja, ali... malo proizvodimo i to je istina. A to nisu moji podaci, nego Ministarstva poljoprivrede. I u čemu je problem da jedemo "tuđe“ ako svoje "toliko kvalitetno možemo prodati na izdašnijim tržištima“. Ali problem je da mi nemamo što prodati jer nema proizvodnje.
Zašto je nema, ja znam kao i neki drugi, ali neka o tome vode računa koji su za to plaćeni i busaju se da sve znaju. Ali, istine radi, alatke kako i promijeniti trendove posjeduje vlast uz dobru suradnju s proizvođačima.
"Prevedemo" li sve ove dosad spomenute statističke kolone u stvarni život konkretnog poljoprivrednika i laiku razumljiv rječnik, kako on danas u Hrvatskoj živi?
- Pitanje je koji poljoprivrednik. Neki žive dobro i treba ih navoditi kao svijetle primjere a ne da ih je strah jer... tko zna kako su postigli.... U Hrvatskoj je ogromno raslojavanje i veliki dio proizvođača koji se vode u Upisniku ubrzo će proizvodno nestati. Oni su danas loše, ali dio ih je i sam kriv jer ne prihvaćaju jednu poznatu "zajedno smo jači“.
- Poljoprivreda spada u, rekao bih, strukturne probleme, koji nisu zasluga samo jedne vlade i samo jednog mandata. No, koliko ste zadovoljni onim što čini aktualna Vlada za poljoprivredu? Sami ste znali kazati da nas traženje krivice na relaciji HDZ-SDP ne vodi ničemu?
- Nikada nisam nijekao volju garnitura koja se mijenja u Vukovarskoj, ali rezultat je vidljiv. Je li on bio očekivan, po meni i jest samo nitko nema snage to i reći. Ova sadašnja, aktualna administracija je stalno u pokretu i teško ih pratim gdje ih sve nema. Jedna od greški koju čine je da malo komuniciraju sustav, a više pojedince. Puno je učinjeno na zakonskim rješenjima, iako se rezultati toga ne mogu vidjeti već sljedeće godine. I to trebaju istaknuti. Dobro se radi u području Programa ruralnog razvoja jer ne zaboravimo da su naslijedili program koji nije baš najsretniji, ali...
O najnovijem, umjetnom smanjenju troška raznih službi, njihovim "kupiranjem“, ne mogu suditi jer mi nije poznata suština, to mogu pozdraviti, ali ne i pohvaliti. Pohvale će dobiti od onih kojima su njihove usluge namijenjene, a mi sve plaćamo. To smo se navikli. Za sve dobro u poljoprivredi možemo zahvaliti HDZ-u. Kao i za loše, jer su na vlasti najveći dio vremena. A kakav je danas SDP i kako je radilo Ministarstvo u njihovo vrijeme, ovaj HDZ ne treba brinuti za svoju prisutnost u Vukovarskoj.
U svemu tome, upada u oči da je broj agencija, zavoda, instituta pa čak i visokog obrazovanja godinama rastao. Puno angažiranog osoblja na sigurnoj plaći, a pacijent na izdisaju, reklo bi se? Stiže li smanjenje broja agencija prekasno?
- I moja izjava na tu temu je izvučena iz konteksta. Kada sam spomenuo mriješćenje, nisam mislio na njihovo doslovno brojčano umnažanje u zadnjih nekoliko godina. Ali, broj ljudi u skupini "angažiranog osoblja na sigurnoj plaći" nesrazmjeran je potrebama današnje, a još manje buduće hrvatske poljoprivrede. I da se izrazim kvantitativno, količina poljoprivredne proizvodnje po zaposlenom u toj kasti se smanjuje. To je stvarnost i to je suludo. I pitanje do kada.
Je li prekasno za smanjenje njihovog broja? Mislim da jeste, jer se nitko ne želi zamjeriti biraču. A gdje ćete vjernijeg od onoga tko vam jede iz ruke! Ta se ruka ne grize. Vi ste to prošli u novinarstvu i znate kako se radilo!
S obzirom na trend iseljavanja baš iz Slavonije, hrvatske regije s velikim poljoprivrednim površinama, očito je da je i pitanje željene i toliko spominjane demografske obnove u uskoj veze s jačanjem, odnosno, slabljenjem poljoprivrede, vodi li aktualna vlast dovoljno računa o toj korelaciji?
- Još jedna slabost nositelja vlasti jer nema hrabrosti reći da je za odlazak iz Slavonije deset puta veća odgovornost Ministarstva gospodarstva nego Ministarstva poljoprivrede. Koliko je nestalo poduzeća, nestalo radnih mjesta, nestalo.... Kad iz maloga sela odu dvije obitelji, to vam je isto kao kad iz grada ode njih 200. Istina da je Slavonija bila i biti će najpotentniji poljoprivredni dio Hrvatske. Ali i drugi u Hrvatskoj imaju svoje šanse, samo s drugim proizvodnjama.
Razlika je što u Slavoniji, ako želimo iskoristiti njen potencijal i proizvesti cjenovno konkurentne proizvode, trebamo što više poticati okrupnjavanje površina i povećati broj onih koje nazivamo "velikim“. To neminovno vodi nestajanju manjih, za prilike Slavonije, proizvođača, posebno onih koji se ne udruže u zadruge ili proizvođačke organizacije. A ljudi će i dalje odlaziti, a ja se nadam i dolaziti. I Slavonija će živjeti jer je puno dobrih primjera, ali koga oni zanimaju?