Evo neman prave riči kojon bi reka koliko mi je bilo drago što me pri kraju prošle šetemane Šolta dopala. Moga san se, naime, uživo uvjerit kako se otok, koji je u dalmatinskoj narodnoj predaji dugo prikazivan kao kazna i pokora, mic po mic prometnuo u misto di je život preobraćen u loto-dobitak.
Prije svega, Šolta je lipa, čudo lipa. More prozirno poput rakije, crvena zemlja "prošivena" zelenim koncem Mediterana – maslinom, smokvom i makijom – uvale duboke i skrovite, suhozidi beskrajni, večeri duge i modre, namirisane (čak i sad, zimi) ružmarinom i kaduljom, naselja zgodno razmještena oko kampanila, a čuvite čuješ ako ne iz šumaraka onda – meni se posrećilo – s koncerta koji sjajna ženska klapa "zakićena" imenom rečene male sove kanta, sad o Božiću, u crkvi Gospe od Svijećnice u Srednjemu Selu...
Ma, puno je lipo bit na Šolti; tamo živi čak i dida Robija K.
Svim tim lipostima i kripostima kapa doli, ali najveća su vridnost Šolte – Šoltani. Zagledani naprid, radišni i uporni, druželjubivi i darežljivi.
Poslovične egzistencijalne zebnje otočana kod njih kao da imaju i neku drugu, opušteniju notu koju crpe iz, rekoh već, sve boljega otočnog života isciđenog iz dva "entiteta": turizma i masline!
Turistički je inkas sve veći i ponuda sve bolja (dosta je vidit odlično skockani dvorac Martinis Marchi i marinu u Maslinici), a u maslinovu ulju su (valjda mi niko neće zamirit ako malo pretjeram) – prvaci svita: za svoje ulje proizvedeno od pretežno masline šoltanke (levantinke) uspili su izborit EU zaštićenu oznaku izvornosti (2016.), a iz New Yorka je 2017. stigla zlatna medalja za "Zlatnu šoltanku", što je ime i tamošnjoj maslinarskoj udruzi s agilnim Zlatkom Burićem na kormilu.
Svoje lipo lice Šolta je i minulog vikenda pokazala priko masline. Načelnik Nikola Cecić Karuzić (da je Smoje živ, za nj bi sigurno napisa da može državu vodit) potrudio se (s tim da su uspješni OPG-ovac Vicko Kaštelanac i familija mu posebno dali ruke) pozvati na otok vrsne meštre masline, ulja i općenito poljoprivrede – dr. Ivicu Vlatkovića, dr. Teu Bilušić i Zvonimira Vlatkovića – i omogućio Šoltanima da u Bratskoj kući u Grohotama čuju njihovu "ispovid" o maslinovu ulju kao likariji i o "bratskoj" biljci smokvi po kojoj je, kažu, otok ime dobio.
Kako bilo, Šolta vozi naprid.