StoryEditorOCM

BERBA NA HVARURaj na zemlji je u Gdinju! U skrivenom masliniku Eve Marije Čurin čija ulja beru zlata od New Yorka do Tokija

Piše Stjepan Mijat Zaninović
7. studenog 2024. - 13:27

Neki maslinari žive od maslina, drugi žive s njima. Eva Marija Čurin iz Gdinja na Hvaru jedna je od onih koji žive s maslinama, a to što od njih i živi, samo je dodatna nagrada za njezinu brigu o svojih 1000 prijateljica. Prijateljice se dijele u 13 sorti. Eva uzgaja najviše oblice, levantinke, leccino, lastovke i po par komada pendolina, itraine, buže, istarske bjelice, dužice, frantoia, ascolana tenere, arbequine i jedno stablo sorte iz Tunisa.

Posjetili smo je u njezinu masliniku i kušaonici na vrhuncu berbe. Da Eva prvenstveno živi s maslinama, a tek onda od njih, bilo je odmah jasno...

Eva je dama, oličenje elegancije i stila, no berba nije vrijeme kada treba izgledati sređeno. To je vrijeme u kojemu treba biti radnik. Eva Čurin to svakako jest, pa smo je zatekli kako rasteže mreže ispod maslina. Pozdravili smo se s Evinom mamom i sjeli popiti kavu za velikim stolom za kojim nepca iz svih krajeva svijeta upijaju istok Hvara.

image
Duje Klarić/ Cropix

Ako se u prvih 15 minuta nakon što smo sjeli vodio ikakav razgovor, mi ga nismo doživjeli. Bilo je preteško fokusirati se na govor pokraj toliko cvrkuta.

- Tijekom berbe je najljepše. Ljeti je predivno, čuju se cvrčci, a sada do izražaja dolaze ptičice -kao da je znala na koju nam je grančicu um sletio. No, došli smo pitati Evu kako je moguće da se u Gdinju proizvodi ulje koje osvaja zlata na međunarodnim natjecanjima od New Yorka do Japana.

- Masline mi omogućavaju da živim zdrav i bogat seoski život.

image
Duje Klarić/ Cropix

Poklon za diplomu

Izgleda da se ni to nije dogodilo preko noći. Evin otac se 1997. preselio iz Slovenije na Hvar, a već iduće godine čisti "didovinu" i na predjelu Seca sadi 500 maslina. Eva je djetinjstvo provela u prirodi, po poljima, a pošto joj se mamina strana obitelji i profesionalno bavila poljoprivredom, nikoga nije začudilo što je odabrala Agronomski fakultet. Završila ga je 2011. i tada joj roditelji, kao poklon za diplomu, sade još 500 maslina čime je maslinik Seca došao do sadašnjih 1000 maslina na 5 hektara, a Eva započela svoj put do najviših postolja na najpriznatijim natjecanjima uljara.

Unatoč tome što niže uspjehe i tome što u trenutku našeg posjeta gotovo da nije imala ništa ulja od lani, Eva se ne misli širiti. Smatra da sa svojih 1000 prijateljica, o kojima brine većinom sama, daju dovoljno ulja kako bi se moglo živjeti lijepim, zdravim seoskim životom.

Uzgaja svoje povrće, lovi lignje, troši puno ulja... Istog tog ulja koje prodaje strancima koji na ovo područje bez signala stignu iz velegradova. Neki od njih nikada prije nisu došli u doticaj s pravim maslinovim uljem, neki od njih nikada nisu čuli cvrkut nekoliko vrsta ptica, a mnogi nikada prije nisu bili na mjestu s energijom kakvu ima Hvar. Većina nikada više ni neće, pa ne čudi što grabe Seca ulja i lete s njima po svim krajevima svijeta.

image
Duje Klarić/ Cropix

Ulja beru zlata gdje god se pojave

- Prodajemo naše ulje po cijelom svijetu. Većinom ide u Sloveniju, Francusku, Švicarsku, Njemačku… Od kad smo otvorili kušaonicu dolazi jako puno Amerikanaca, gostiju iz Južne Amerike, Afrike i Azije. Prate natjecanje u New Yorku i onda ciljano traže ulja koja su bila dobro plasirana - otkrila je Eva donoseći kavu jer je valjda shvatila da opet lebdim u meditativno stanje pa me odlučila kofeinom usidriti u stvarnost.

- Natjecanje u New Yorku je najpriznatije natjecanje u ocjenjivanju ulja na svijetu. Imamo pet zlata tamo. Godinu za godinom. Četiri puta s Levatinkom i jednom s blendom ulja – Selection. Bili smo na natjecanjima u Japanu i Dubaiju gdje smo isto osvajali zlata. Još 2018. je Seca ulje proglašeno za najbolje na otoku na jednoj lokalnoj manifestaciji. Ove godine smo dobili priznanje za najbolje ekološko ekstra djevičansko maslinovo ulje na Hvaru. To je organizirala udruga maslinara otoka Hvara sv. Špirijun - kaže bez tračka arogancije.

Spomenula je i da usko surađuje s Marijom Vukelić, promotoricom vina, s kojom organizira događaje fokusirane na ulje i vino s ciljem oživljavanja istočnog dijela otoka i Gdinja. Iz istih razloga surađuje i s botaničkim vrtom Fjori Fora čiji se razni začini odlično sljubljuju sa Seca uljima. Kaže da ima i odličnu suradnju s TZ Jelsa.

image
Duje Klarić/ Cropix

U uljaru dva puta dnevno

Pitali smo Evu tko joj bere masline jer znamo da je branje ključno kod proizvodnje ulja na razini na kojoj ih proizvodi Seca. Masline treba brati u pravi trenutak i što brže, a svaki dan dva puta vozi masline na preradu u uljaru Radojković jer od trenutka branja do trenutka hladnog prešanja ne smije proći više od osam sati.

Dok smo mi s Evom i mamom pili kavu, sedmero radnika je neumorno bralo. Svi rade sve, uključujući našu sugovornicu i njenu mamu, s istim ciljem: proizvesti najbolje moguće ulje.

Budući da ima veliku obitelj u Sloveniji, na vrhuncu berbe tu bude i 25 ljudi, a branje olakšava i to što je maslinik u jednom komadu i lijepo sređen pa ide relativno brzo. Posao olakšavaju i grabljice, a zvijezde berbe su dva Campanola ručna tresača koji zamjenjuju mnogo radnika. Eva nam je demonstrirala njihovu djelotvornost, a prijatelji i radnici su se uvukli u unutrašnjost masline kako bi obrali grane do kojih je teže doći tresačem. Zanimljivo je da nakon branja otpuhuju lišće i na obradu nose isključivo, samo masline.

image
Duje Klarić/ Cropix

Prosječni randman ove godine je 11 posto

Zadnjih godina mnogo se priča o tome kada treba početi berbu. Rekla je da uvijek kreće oko 15. listopada.

- Sada su masline većinom zelene, ima onih koje su na prijelazu iz zelenog u zlatno, a ima ih i skroz crnih, no ako gledamo omjere, možemo reći da je praktički sve zeleno. Prosječni randman ove godine je 11 posto. Masline koje rastu u debeloj zemlji imaju nešto više, ove koje su u kamenu nešto manje, ali 11 je prosjek.

Lanjska je godina bila zloglasno loša pa smo pitali Evu koliko je bolji urod ove godine u odnosu na prošlu. Ova godina, kaže, duplo je bolja od prošle i za trećinu bolja od prosjeka. Plod je kvalitetan, zdrav i bez uboda muhe, bez moljaca.

- Na vrijeme se sve tretiralo jer je bio veliki napad na početku, pa sam u suradnji sa Savjetodavnom službom pratila let muhe i moljca te smo na vrijeme tretirali. Malo se vidi na plodovima talijanike učinak svrdlaša, ali zanemarivo na količinu i kvaliteta je više od top ove godine.

Susrećete li se s ikakvim problemima ovdje, uz napade muha, moljaca i ostalih štetnika?

- Ovo je nešto o čemu bi se moglo pisati i pisati, ali gotovo i da nema smisla jer se problemima s kojima se istok Hvara susreće već puno pisalo, a malo popravilo. Naime, voda, cesta i signal Evi, kao i mnogim drugima koji svoje živote grade i žive na istoku Hvara, predstavljaju probleme.

image
Duje Klarić/ Cropix

U vodi je spas

Zbog cijena vode i velikog isparavanja tijekom ljeta, Eva svoje prijateljice ne navodnjava, što za vrijeme sušnih razdoblja čitav maslinik stavlja u opasnost jer masline, naročito oblice, ne mogu dugo živjeti na temperaturama iznad 40 stupnjeva ako nemaju dovoljno vlage. Problem je to s kojim se bore već dugi niz godina i tražili su pomoć raznih stručnjaka. Vodu su dolazili tražiti rašljari, a završni elaborat napravio je geofizičar iz Zagreba.

Navodno, 180 metara ispod zemlje postoji voda do koje će ubrzo pokušati doći kopanjem bunara. Velika je to odluka, ponajviše financijska, s kojom se Evina obitelj bori već 20 godina, no kako Eva kaže, temperature neće padati, pa je bolje to sada napraviti i biti miran.

Imati vodu u masliniku bio bi ogroman napredak. A zanimljivo je da drugi problem koji Evi otežava poslovanje njezini gosti vide kao prednost njezine kušaonice. Naime, tamo gotovo da nema signala pa ako želite nekoga nazvati, nešto objaviti ili čak pročitati vremensku prognozu, morate trčati od masline do masline. To je sigurno nešto bez čega bi Eva mogla, no njezini gosti oduševe se kada shvate da su se u Gdinju uspjeli sakriti od svijeta. Vjerojatno bi se još više gostiju odlučilo za skrivanje od brzog modernog života među maslinama kada bi cesta koja spaja istok Hvara s civilizacijom bila bolja, no unatoč tome, gosti pronalaze Secu, a Seca ulje pronalazi kupce.

image
Duje Klarić/ Cropix

After taste u srcu

Morali smo se ustati i krenuti prema civilizaciji jer nam je Evin maslinik počeo na uho šaputati svakakve ideje koje su isključivale izvršavanje ikakvih obaveza, a uključivale uživanje u prirodi i njezinim darovima. Prije polaska smo probali ovogodišnji blend 13 sorti "Selection".

Eva ga nam je opisala ovako: "Izrazite je voćnosti po plodu masline, zelenom lišću, artičoki i bademu. Dok ga kušamo, osjetimo zelenu jabuku i bananu. Ugodne je gorčine i izražene pikantnosti."

Tako valjda kušaju ulje oni koji od njega i s njim žive. Mi koji u njemu samo uživamo, teško bismo prepoznali te note, no miris mladog ulja bio je toliko intenzivan da bi ga osjetili i na vrhuncu zaraze COVID-om. Tekstura u ustima djeluje kao šuplji grumen zlata koji se počinje topiti i čeka da ga prsnete jezikom kako bi oslobodio okuse, samo da bi iskustvo kušanja ulja završilo pikantno i ugodno gorko... Zanimljiv je to after taste koji dugo ostaje u ustima, a sam posjet Seca kušaonici ostavlja intenzivan after taste i u srcu, koji mami na povratak u Gdinj.

image
Duje Klarić/ Cropix
07. studeni 2024 13:32