Stablo masline je vrlo otporno na visoke ljetne temperature zraka. Ali to ne znači i da maslini visoke temperature zraka ne mogu nanijeti neke štete na pojedinim dijelovima stabla. Te se štete često javljaju u obliku ožeglina na kori, dok lišće mijenja svoju karakterističnu tamnozelenkastu boju u blijedožućkastu.
Pojava ožeglina najčešća je na mlađoj kori stabla, a jače je izražena na južnoj i jugozapadnoj strani, koja je i najduže izložena sunčevim zrakama.
Visoke temperature zraka praćene su i suhim vjetrovima, ponajviše jugom, koji znatno isparavaju vlagu iz tla, a posebno iz lišća, što stvara teške posljedice za stablo i posebno za plodove.
Oštećenja od enormno visokih temperatura nastaju gotovo uvijek kad nema vlage u tlu i kad je sunce jako. Visoke temperature zraka mogu izazvati toplinski stres kod maslina, a oštećenja mogu biti privremena, kad oštećena tkiva mogu obnoviti svoje funkcije, ili trajna kad oštećena tkiva potpuno prestaju sa životnim djelatnostima.
Na previsoke temperature zraka sorte različito reagiraju jer imaju i različitu genetsku otpornost. Sorte iz južnog toplijeg područja otpornije su na visoke temperature od onih koje su nastale u sjevernim krajevima.
Prema nekim istraživanjima talijanskih znanstvenika (2002. god.), sorta coratina, koja potječe iz toplijih područja južne Italije, može izdržati temperaturu od 50-52°C jer ima otpornije lišće za 5 – 10°C, nego sorta slivnjača iz sjevernojadranskog područja (Cres).
Temperature od 46-47°C smatraju se kritičnima za lišće jer izazivaju nekrozu i sušenje dijelova lišća.
Bez obzira na različitu genetsku naslijeđenu otpornost, kad temperature prelaze 30°C, pojavljuju se poremećaji u životnim funkcijama stabla, posebno fotosinteze, tj. stvaranje organskih hranjivih sastojaka, te u gubitku vode iz lišća.
Kad maslina počinje gubiti vodu iz lista, onda uzima vodu iz ploda maslina, koji onda postane smežuran. To je kritično stanje za plod. U tim slučajevima dolazi do smanjene djelatnosti klorofila, pa lišće gubi svojstvenu boju.
Kod nekih sorti, kao kod oblice, lišće postaje bljeđe, lagano žućkasto, što neki u jesen nakon suše pripisuju nedostatku nekih mineralnih elemenata (kalcij i željezo). Kod sorte lastovke uočava se olovna boja lišća.
Kad se sjedine visoke temperature zraka i nedostatak vlage u tlu tijekom duljeg razdoblja, ni obrambena moć stabla i lišća ne može spriječiti posljedice stresa, koje se izražavaju najprije na plodu, a zatim i na ostalim dijelovima stabla.
