Čovjekova sudbina zna biti varljiva. Tako je Stjepan Bulić, istaknuti stručnjak za lozu i masline, za života bio često osporavan i čak nekoliko puta prinudno umirovljen, a poslije smrti zaboravljen, da bi posljednjih godina mnogi spominjali i hvalili njegove radove o raznim poljodjelskim kulturama i počeli se za njih zanimati.
Tako je, nakon objavljivanja članka u “Maslini” (srpanj 2018.) o doprinosu Stjepana Bulića (1865.-1937.) izučavanju sorti maslina, za njegove radove iz elajografije (znanosti o sortama maslina) porastao veliki interes.
Naime, ovaj naš izuzetni stručnjak posljednjih se godina spominjao uglavnom vezano za vinogradarstvo, jer njegovo djelo Dalmatinska ampelografija pridonosi razrješenju mnogih misterija oko podrijetla pojedinih izvornih sorti vinove loze.
U sjeni njegova doprinosa izučavanja sorti vinove loze ostala su njegova druga djela, osobito ona vezana za maslinarstvo i uljarstvo i na njih se potpuno zaboravilo.
Nakon objavljenog članka u “Maslini” Nepoznati doprinos Stjepana Bulića maslinarstvu, mnogi su se počeli zanimati za njegove radove vezano za opise sorte maslina i način proizvodnje ulja, kao i njegov ukupan rad na ovom polju poljodjelstva.
Prvo se javio maslinar Ćazim Alković iz Bara prisjećajući se kako su njegovi stari slušali Bulićevo predavanje u Crnoj Gori o sortama maslina i pravilnoj produkciji i rafinaciji maslinova ulja, što im je pomoglo da unaprijede uzgoj maslina.
O Bulićevim izlaganjima i edukaciji crnogorskih maslinara tada, 1923. godine čak je pisalo u listu “Crna Gora”, a Alković je do danas sačuvao članak o tome. On je čak o tome pisao uredništvu “Masline” (njegov je tekst objavljen).
Nadahnut člankom o Stjepanu Buliću i povećanim interesom za njegove radove o maslinarstvu, Bulićev praunuk Vicko Ferić je na svoj trošak napravio pretisak njegovih knjiga Građa za dalmatinsku elajografiju i Produkcija i rafinacija maslinovih ulja.
U uvodu novog izdanja knjiga njegovi nasljednici su između ostalog naveli: Objavljujemo pretisak dvaju njegovih djela da bude na uspomenu našim nasljednicima i vrijedno štivo zainteresiranima.
Potom su te knjige, zajedno s originalnim primjerkom njegova kapitalnog djela Dalmatinska ampelografija, izložene i u Prvom hrvatskom muzeju vinogradarstva i vinarstva u Putnikovići, u zbirci posvećenoj ovom zaslužnom poljodjelskom znanstveniku, a među poljodjelskim zaslužnicima postavljena je i njegova slika.
Prvi u izučavanju sorti
Inače, u knjizi Građa za dalmatinsku elajografiju Bulić je naveo 90 naziva sorti maslina, koje je evidentirao na jadranskom području od Zadra do Budve.
Od toga je detaljnije opisao 17 sorti, i to njihov opseg i mjesto gnojidbe, naziv sorte, podrijetlo, industrijsku vrijednost ploda te je još dodao poljodjelske bilješke, a za 15 sorti prikazao je oblike plodova. Na kraju knjižice Bulić je napisao napomene važne za izbor vrste maslina te o opsegu maslinika u Dalmaciji i u njima zastupanih vrsta.
Knjiga Građa za dalmatinsku elajografiju bila je prvijenac u izučavanju sorti maslina. Sam Bulić piše o tome:
… činjenica i okolnost što naše u Dalmaciji gojene vrste masline, nisu bile proučene u pogled njihove gospodarske i industrijske vrijednosti potakla me je da ih proučim u interesu povjerene mi obuke, o umnom uzgoju masline. Ali … morao sam svoj rad ograničiti pretežno na sabiranje podataka, što su ih domaći maslinogojci stekli vlastitim iskustvom ili naslijedili od svojih otaca, djedova i pradjedova.
Bulić je u elajografiji prvi naveo i opisao karakteristike nekih sorti koje su i danas rasprostranjene: bjelica, crnica, oblica, mastrinka, dužica, orkula, levantinka, kosmača, drobnica, lastovka, divljaka, dužica, karbunčela, krvavica, piculja, sitnica, uljarica i žutica, što pokazuje njihovu dugu opstojnost u našim krajevima.
Međutim on je naveo i neke sorte o kojima danas malo znamo: brindićanka, grozdača-mezanica, resača, španjolka, želudarica, kosmač i mesnica evidentirane u političkom kotaru (p.k.) Dubrovnik, grambućela-karunćela, plavka, murgulja-murkača, puljka i oštrica pronađene u p.k. Zadar, grčka u p.k. Supetar, jablanka u mjestu Skradin, primorkinja u Velom Ižu, resulja na otoku Šipanu, sorbulača u gradu Makarska...
Također je naveo i sinonime za neke poznate sorte, tako piše da oblicu u političkom kotaru Dubrovniku nazivaju balunjača, u p.k. Hvar i Split maslina obična i velika, u p.k. Supetar našinka i velika, u Kuni orbulača. Za sortu dužica zabilježio je sinonime kfkinja (p.k. Kotor), krivulja (p.k. Dubrovnik), krupica (Makarska)...
Danas to djelo može pomoći da se pronađu i identificiraju stare sorte i obnove kao znak našeg poljodjelskog identiteta i tradicije, isto kao i kod vinogradarskih sorti. Vraćanje iz zaborava Bulićevih djela o maslinarstvu i uljarstvu i njihovo ponovno tiskanje sigurno će doprinijeti razrješenju mnogih tajni oko pojedinih sorti maslina i njihovu podrijetlu.