Otišao je veliki poštovatelj i zaštitnik masline prof. dr. sc. Mirko Gugić. Veliki Dalmatinac, najveći maslinarski znalac, Mirko velik kao kuća, velik i kao znanstvenik i maslinarski stručnjak, velik kao čovjek. I velika će praznina u hrvatskoj maslinarskoj priči ostati iza prof. dr. sc. Mirka Gugića...
Umro je Mirko Gugić, jedan od najvećih maslinarskih autoriteta na Mediteranu
O njegovoj smrti javio mi je ranog jutra šoltanski maslinar Vicko Kaštelanac:
"Meri, noćas je umra Mirko. A još jučer smo se čuli. I koga ću ja sad zvat kad mi nešto oko maslina ne bude jasno, kad se dogodi u masliniku nešto neobično, kad mi bude treba savjet...!? Trideset godina san ga uvik zva, i uvik bi se javija i u podne i u ponoć, uvik radoznao, otvoren, spreman na otkrivanje. Eto posla san mu, tražija je za ovo svoje zadnje istraživanje prije par dana neke neobične plodove oblice, zove me: šta se dešava, kakvi su ovo plodovi... Ko će sad tako, koga će to više toliko zanimat, tko je još toliko radoznao i otvoren, tko još toliko zna koliko je on zna,..."
Svi maslinari Dalmacije su znali prof. Gugića, družio se s njima po selima, gradovima i maslinicima, maslinario i "ljudikao" i uživali su u tim druženjima jednako i on i oni.
Zazvali bi ga kad brati, zazvali bi ga kad bi se u masliniku događalo nešto što nisu mogli objasniti, kad bi trebao savjet kako do najboljeg ulja, kad bi bilo svrdlaša, i muhe, i suše, i... I uvijek je dolazio i odazivao se, na pomoć svima i svakome.
Bio je neupitni autoritet, važan sudionik velike promjene u hrvatskom maslinarstvu prije 30 godina, sudjelovao u okviru FAO projekta u sadnji prvih velikih maslinika po Istri i rađanju prvih ekstra djevičanskih hrvatskih maslinovih ulja, bio znanstvenik Instituta za jadranske kulture, dekan Veleučilišta u Kninu, prijatelj brojnih svjetskih znalaca, drugovao je s Mariom Solinasom, legendarnim znanstvenikom čije ime nosi najveća svjetska nagrada za maslinovo ulje,...
Iako velikog znanja i ogromnog iskustva, do svog zadnjeg dana nije prestao istraživati i učiti o maslini. Jake osobnosti, silne energije, samo u posljednjih godinu dana, od kako mu je zdravlje narušila bolest, uspio je završiti veliku knjigu u kojoj je objedinio sve svoje znanje i obaviti cijelo jedno istraživanje.
Svjetski poznati stručnjak široko je svima dijelio svoje veliko znanje o maslini, borio se baš strasno i fajterski s predrasudama i krivim tezama o maslinovu ulju, mrzio plitke priče i blef i bez pardona se s njima javno obračunavao, poštovao trud, istraživanje, rad.
I vrijedi se prisjetiti makar djelića znanja velikog znalca, odgovora koje bi svake godine iznova kod njega tražili jer bi netko svisoka, ponekad i s nekakvom titulom iza sebe, odvalio skroz krivu tezu kao neprijepornu istinu, pa bi se mi, koji ne znamo dovoljno, i Mirko, koji je znao puno i neupitno, svaki put zajedno borili s bleferski prosutim perjem.
I opet će biti tako, ali profesora više nećemo moći zvati u pomoć i u bitku. Pa vrijedi ponoviti makar neke njegove mudrosti da se zna i zapamti.
Kad bi netko spomenuo "ranu berbu", ispalio bi u nekoliko rečenica istinu koju drugi godinama beskonačno i krivo elaboriraju:
"Čim ste rekli 'rana berba', kazali ste da nešto s tom berbom nije u redu, da nije normalna. Ako maslina nastavlja stvarati ulje, onda nema smisla ići u berbu i prekidati njezin proces stvaranja ulja. Sve drugo nije dobro. Maslina stvara ulje, ali ga u plodu i harmonizira, pa ćete kad je stvaranje ulja gotovo dobiti najkvalitetnije ulje."
Bio je protiv mode sve ranijeg branja maslina u Dalmaciji posljednjih godina i govorio:
"Istrani imaju druge sorte, ranijeg dozrijevanja, i to je razlog zašto oni beru ranije od Dalmacije. Oni koji beru prerano rade atak i na kvalitetu i na kvantitetu ulja i to ne može biti dobro za nikoga."
Demistificirao je veliku priču o više polifenola i zdravijem ulju iz ranih berbi:
"Fenola uvijek ima dosta u ulju ako je plod zdrav i zreo i ako se odmah prerađuje, priroda je sve napravila idealno i nepotrebno je govoriti o zelenim, ranim, kasnim berbama."
O modi gorkih ulja koja se kao posebno zdrava posebno cijene, znao je reći:
"To nije negativno, ali ako je intenzitet gorčine takav da ga čovjek ne može konzumirati onda je uzalud cijela priča. Mi se malo igramo i kompliciramo tamo gdje ne treba."
Bio je silno ponosan na današnja hrvatska maslinova ulja. Govorio je:
"Hrvatsko maslinovo ulje je naš ponos! Ekstra djevičansko ulje ne smije imati više od 0,8 posto slobodnih masnih kiselina, ali mi nemamo više ulja ni blizu te granice - kod nas su sva ulja 0,2, ili 0,3 ili 0, 008, ili 0,006 posto slobodnih masnih kiselina. Došli smo do svjetskog vrha kvalitete ulja. Doslovno sva naša ulja u Hrvatskoj su ekstra djevičanska. Ne znam kad sam zadnji put u analizi dobio drugačije rezultate."
Mirko Gugić bio je veliki štovatelj masline i veliki branitelj oblice, autohtone Dalmatinke. I kroz njezinu obranu gradio samopouzdanje i samosvijest hrvatskih maslinara o vrhunskoj svjetskoj vrijednosti hrvatskih sorti i hrvatskih maslinovih ulja. Branio je oblicu i pred svjetskim stručnjacima i pred domaćim oponentima:
"Strašno me ljuti kad i neki naši domaći stručnjaci kažu da je naša oblica kod nas tek udomaćena sorta. Pa ja sam se s Talijanima "tukao" prije 30 godina oko oblice! Ona je ovdje kod nas ponikla, nije ni od kuda ovamo došla nego je ovdje rođena. Ona je nas Hrvate ovdje dočekala."
StoryEditorOCM
in memoriamKoga ćemo sada zvati u pomoć? Odlaskom Mirka Gugića u hrvatskoj maslinarskoj priči ostat će velika praznina
24. listopada 2017. - 09:48