Levantinka je za mene hrvatski leccino. Sorta koja redovito i dobro rađa. Vjerojatno i zbog toga brže iscrpi svoje listove, pa je i lakše napada paunovo oko. Vidljivo je to po rasporedu plodova po krošnji. Donje grane slabije, sredina i vrhovi puni.
Kad prerodi sporo dozrijeva i teško je uskladiti njenu berbu s drugim sortama koje kombiniram s njom prije prerade.
U svakom slučaju, slažem se s Šoltanima da tko ima levantinke u svojem masliniku može računati na ulje.
Nešto slično rodnosti levantinki vidim na grčkim sortama koroneiki i manaki. Već nakon dvije godine posađene sadnice sorte manaki, porijekla s otoka Tasosa, zametnule su i zadržale plodove doslovce u svakoj čaški.
Plodovi su iste forme kao kod levantiniki, samo manji s izraženim šiljastim vrhom. Svaka grančica puna je grozdova maslina.