Ovog sam ljeta svaki mjesec vršio nacjepljivanje da vidim koliko će biti uspješno, jer mojim maslinama nije nedostojala vlaga. Nacjepljivao sam isključivo one koje se nisu primile u proljeće.
Još prošlog ljeta vidio sam da je presudno zalijevanje i da se tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja može vršiti cijepljenje, a vlaga je presudna da bude uspješno.
Mislim da se na području naših otoka i uz samu obalu može uspješno cijepiti baš u jesen iz više razloga. Prvi je svakako više vlage u tlu zbog jesenskih kiša, a time i mogućnost većeg uspjeha. Druga je po meni što su plemke od vodopija porezanih u jesen jako prijemčive i moje iskustvo je upravo s njima dobro. Dobar razlog za to je što im pupovi „čiče“ stoje i tinjaju do proljeća, a onda krenu.
Cijepljenje u proljeće naizgled ima više šansi da se primi plemka, jer predstoji toplije vrijeme. Međutim često pupovi krenu dok se kora još ne odvaja dobro, pa su izloženi stresu u samom početku. To se posebno događa ukoliko se ne zalijeva nacijepljena maslina, a izostanu kiše.
Ove jesenske plemke imati će manje stresa do nižih temperatura, a one će daleko manje djelovati u uvjetima otoka i samog priobalja.
Zato mislim da dalmatinsko zaleđe i veći dio Istre koji nije uz more cijepljenja treba bazirati u proljeće, a sve masline uz more i na otocima više cijepiti u jesen tj. ponavljati tamo gdje se nisu primile u proljeće.
Maslina može čekati, jer njeno vrijeme sporo teče i traje dugo, a mi maslinari ne, jer je naše ograničeno.