Ljeto je vrijeme neke vrste hibernacije masline, ako ne dobiva redovito vlagu, bilo u tlu bilo u zraku. Tamo gdje se ne zalijeva maslina je navikla uključiti mehanizme samoodržanja na usporenju svih procesa, štedeći vodu kao najvažniju osnovu života.
Uvrtanje lista, sušenje i odbacivanje ploda i vršnih grančica samo su neki od načina njezine ekstremne borbe sa sušom.
Jednako tako svaku vlažnost koja nastane između dnevnih i noćnih temperatura ona iskoristi. Na tome principu uspijevaju i afričke masline kojima kiša ne pada godinama.
Ipak, bez nadoknade vode sve stagnira. Razvoj ploda je usporen, a novi izbojci usporavaju i zaustavljaju rast.
Dodavanjem vode ispod ili na maslinu ljeti zbog većih gubitaka evapotranspiracijom ne spašavamo samo rod nego i osiguravamo novi iduće godine.
Maslina u boljoj kondiciji dočeka jesen, a plodovi prolaze razvoj bez stresova, jer maslina nije prisiljena iz njih izvlačiti vodu.