Radost interpretacije pojedinih tekstova, makar to bili i intervjui, na ovim prostorima doista je zavidna. Sjećam se načina na koji su otjerali Danila Kiša iz bivše Jugoslavije zbog navodnog prepisivanja, tj. plagijata hrpe stranica u knjizi "Grobnica za Borisa Davidoviča" (1975.).
Matiji Štahanu moram odati veliko priznanje na trudu i poznavanju puno toga o Bobu Dylanu. Sve, osim nepoznavanja činjenice da smo Bob Dylan i ja već gotovo punih četrdeset godina barem znanci, ako ne i prijatelji, jer o tim danima i vremenima govore moji brojni intervjui objavljeni s njim u Sjedinjenim Državama (nažalost, dio njih je objavljen sedamdesetih i osamdesetih u tiskanim časopisima koji nisu doživjeli radost, a ni inkarnaciju da ih se može čitati na internetu), kao i zapisi...