StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Policijska zasjeda‘: Ljubav na prvi dvogled

5. kolovoza 2022. - 20:33

Zapostavljanje "Policijske zasjede" ("Stakeout", 1987.) na listama najboljih "buddy cop" akcića ili partnerskih akcijskih komedija osamdesetih događa se prilično redovno. Zapravo, "Policijska zasjeda" je općenito prilično zapostavljena kad je o filmovima osamdesetih riječ, iako je pravi biser koji se do starta devedesetih zavrtio minimalno desetak puta u videorekorderu obitelji Njegić i ispunio tinel (o)smijehom budućih sjećanja.

U "Stakeout" smo se zaljubili na prvi pogled, kao Richard Dreyfuss u Madeleine Stowe u filmu, a zaljubljenost u očima autora ovih redaka nije nestala ni na (zasad) posljednje gledanje, također na VHS-u. Novo gledanje je donijelo i konačnu potvrdu zašto se na listama najboljih "buddy cop" akcića ili partnerskih akcijskih komedija uvijek nađu "48 sati", "Policajac iz "Beverly Hillsa", "Smrtonosno oružje", "Ponoćna utrka", "Crveno usijanje", "Smrtonosno oružje 2" i "Tango i Cash", ali rijetko i "Policijska zasjeda".

FILM: Stakeout; akcijska romantična komedija; SAD, 1987. REŽIJA: John Badham ULOGE: Richard Dreyfuss, Emilio Estevez OCJENA: **** ½

"Stakeout" u srži jest takav tip žanrovskog ostvarenja, policijski "buddy" akcić i akcijska komedija, ali nije "samo" to. Transžanrovski film je podjednako, možda i više, ljubavna priča, romansa i komedija, riječju romantična komedija, čak i triler. Niti jedan "buddy movie" prije i poslije ("Gušter", "Prljavi igraju prljavo", "Obračun u Malom Tokiju", "Smrtonosno oružje 3", "Zločesti dečki 1&2", "Čuvaj me s leđa"...) nije toliko koketirao s romantičnom komedijom i ljubavnom pričom koja se, pritom, ne odnosi na "bromansu" policijskih i inih partnera.

Romantično-komična ljubavna priča je najjače oružje "Policijske zasjede" što film čini drukčijim i unutaržanrovski subverzivnim. Vječno pouzdani, a ne toliko opjevani redatelj John Badham ("Groznica subotnje večeri", "Plavi grom", "Ratne igre") praktički je spojio najmanje dva ili tri filma u jedan – akcijsku komediju, triler i romansu. Svaki od tih filmova funkcionira zasebno, ali i kao cjelina kad se njihove kontrastne linije priče isprepletu.

Badham smjesta najavljuje da će ovo biti raznolik film, kontrastirajući tenzični triler i humorni akcić. Prva linija priče prati napeti i krvavi bijeg iz zatvora: Richard Montgomery (Aidan Quinn) inscenira tučnjavu u ćeliji dok po njega dolazi pomoćnik (Ian Tracey) čiji kamion pregledava policajac i možda bi mogao uočiti jedan zalutali metak na podu vozila, kao što bi i isprebijani liječnik možda mogao stisnuti dugme za alarm prije nego zatvorenik zbriše.

Druga, više komična i manje nasilna u akciji, upoznaje nas s junacima, njihovom dinamikom i opipljivom kemijom: policijski duo Chris Lecce-Bill Reimers (Dreyfuss i Emilio Estevez kao jedan od najboljih "buddy" dvojaca) sjedi na doručku i ubrzo će krenuti u potjeru za lopovom kroz pogon za preradu ribe na dokovima Seattlea. "Ja sam platio hranu, ti preuzmi ribu", kaže Bill partneru. Trenutak kasnije, Chris će se naći u ribi do guše, a Bill za volanom viljuškara i upasti u more.

Pomalo smotano, no nešto tako se ovim likovima može dogoditi budući da su ljudskiji/životniji od junaka iz sličnih filmova i ne igraju ih akcijski glumci. Napose Dreyfuss ("Ralje", "Bliski susreti treće vrste") nije kalibar Mela Gibsona, Stallonea ili Kurta Russella i njegov je angažman dobrodošlo "against type" u ulozi starijeg, sijedog policajca.

Redatelj u uvodu najavljuje da će u filmu biti akcije, pucnjave, tučnjave i jurnjave, ali i da komične reakcije više odgovaraju senzibilitetu njegovih likova. Stoga, osnovni zaplet iz scenarija Jima Koufa razvija se prirodno kad Chris i Bill dobiju za zadatak 24-satni nadzor kuće bivše cure odbjeglog zatvorenika, Marije McGuire (Stowe), kako bi pripremili zasjedu za njega jednom kad se pojavi.

Nadzor i zasjeda u policijskim akcijskim filmovima, krimićima ili trilerima mahom su svedeni na jednu scenu, nauštrb puškaranja, potjera itd., a ovdje postaju dio centralne premise koja otvara "Prozor u dvorište". "Nadgledat ćete tu žensku do sudnjeg dana", kapetan (Earl Billings) prijeti Chrisu i Billu koje je dopala noćna smjena, dok će u dnevnoj dežurati dvojica kolega (Forest Whitaker, Dan Lauria) s kojima će se verbalno prepucati i međusobno priređivati duhovite spačke.

Da je Alfred Hitchcock poživio do 1987. i odlučio se okušati u "buddy" filmu osamdesetih, moguće je da bi taj film bio "Stakeout". Voajerizam, tako drag Hitchcocku ("Psiho"), pokreće zaplet "Policijske zasjede", filma s dvostrukim metafilmskim činom gledanja; mi gledamo likove dok oni (nad)gledaju Mariju.

Bill i Chris promatraju susjednu kuću dalekozorima i teleskopima podsjećajući na lik Jamesa Stewarta dok je promatrao susjede, ali "Stakeout" nije remake filma "Rear Window", već njegova inverzija s dosta voajerske "Peeping Tom" subverzije. Za početak, njih dvojica se ne nalaze u finom stanu, već u studenoj i trošnoj napuštenoj kući preko puta Marijine, gdje bi, kako sugeriraju, mogao živjeti i Jason iz "Petka 13.".

Nadalje, junakov poriv za uzbuđenjem ne pokreće ubojstvo preko puta kuće uhvaćeno u dalekozoru, nego – ljubav. Chris se zaljubljuje u prelijepu djevojku irsko-meksičkog porijekla, duge smeđe kose i očiju. "Bože, kako je zgodna", promrsi Chris koji se pomladi do napaljenog tinejdžera nakon što se Maria počne skidati i zatvori vrata da promatračima uskrati najbolje prizore, nesvjesna da je pogledom prate.

Dreyfussova glumačka energija je spontana i zarazna, naročito kad ostvari interakciju sa Stowe punu romantično-erotskog elektriciteta zabranjene ljubavi. Kako bi ozvučio Marijine telefone, Chris se predstavlja da je iz pošte i od tada romantika i opasnost postaju jedno.

Hoće li Chris postaviti prisluškivač i pretražiti ladice dok ga Bill navodi gledajući kroz dalekozor ("U sobi je, dolazi!"), tj. hoće li, kasnije, uspjeti pobjeći prije Marijina dolaska ("Izlazi iz kuće, na stepenicama je!"). Odgovor na prvo pitanje je potvrdan, na drugo negativan.

Nije pobjegao, nego se brže-bolje sakrio ispod kreveta Marijine spavaće sobe, taman da je odatle može krajičkom oka promatrati kako se svlači za tuš, a njezin "striptiz" je ozvučen seksi pjesmom osamdesetih "Rhythm Is Gonna Get You" Glorije Estefan, na koju će i Chris načas zaplesati kad izađe iz zaklona. Situacijski humor je upravo briljantan.

Kad se Chris, razapet između posla i ljubavi, zbliži s Marijom i počne nadzirati stvar i "iznutra", pitanje je hoće li mu kolege prepoznati glas s ozvučenog telefona (jutarnje gugutanje zaljubljenog golupčića pretvara se u neartikulirano mrmljanje) i kako će izaći iz kuće da ga ne opaze nakon što u njezinu krevetu dočeka dolazak druge smjene (sakrivanje uz pomoć ružičastog šešira/šala i bježanje od policije), tj. bude zamijenjen za odbjeglog zatvorenika.

Pojavom odbjeglog zatvorenika akcijski triler u završnici može djelovati kao nešto žanrovski obligatorno, premda je bio neminovan i sve je išlo ka tome. Potjere na lokacijama gdje se snimao "Rambo" i finalni obračun među pilotinom i deblima u pilani efektno su snimljeni, ali središnji dio filma sa zaljubljivanjem Chrisa i Marije je režijski, scenaristički i glumački sjajno izveden u romantičnoj komičnosti. Ljubavna priča najviše ostaje u srcu "Policijske zasjede". Ljubav na prvi dvogled.

Ispred 'Smrtonosnog oružja' na box-officeu 1987.

"Stakeout" je u kinima ostvario nešto veću zaradu od "Lethal Weapon", nekih 460 tisuća dolara više, no za razliku od "Smrtonosnog oružja" nije se pretvorio u serijal i dobio je samo jedan nastavak (1993.), slabiji, ali dovoljno zabavan. Estevez je te godine glumio i u parodiji na akcijske "buddy" filmove "Besmrtno oružje", a Stowe i Quinn u trileru "Treptaj". Dreyfuss je, pak, prethodno (1981.) glumio u Badhamovu filmu "Whose Life Is It, Anyway?". Zgodna je fora da je na snimanju "Policijske zasjede" Estevez zaskočio Dreyfussa filmskom "trivijom" i pitao ga "Koji je ovo film? Ovo nije bila brodska nesreća...". Zanimljivo, iako se radi o "Raljama", u kojima je glumio, Dreyfuss se nije mogao sjetiti. Fora je ostala u filmu u kojem treba pohvaliti i snimateljski posao Johna Sealea ("Svjedok"), kao i tajming za ubacivanje još jedne hit-pjesme osamdesetih ("Higher Love" Stevea Winwooda).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. rujan 2022 17:19