‘Grimizna ruža Kaira‘: Posljednji romantični junak

Filmofilija je oduvijek bila nezaobilazni dio filmova Woodyja Allena. Njegovi protagonisti često idu u kino kao npr. u "Annie Hall", a imaju i vizije likova u stvarnosti, poput Humphreyja Bogarta iz "Casablance" u "Sviraj to ponovno, Sam". Ljubav Woodyja prema filmovima doživjela je kulminaciju u "Grimiznoj ruži Kaira" ("The Purple Rose Of Cairo", 1985.). Film o filmu kao zavodljivoj, iluzornoj umjetnosti njeguje fantazijsku premisu o filmskom liku koji siđe s velikog ekrana u stvarni svijet, opčaran gledateljicom u kinodvorani.

U Allenovu biseru iz osamdesetih, nasljedniku "Sherlocka Jr-a" Bustera Keatona i preteči McTiernanova "Posljednjeg akcijskog junaka", glavni ženski lik ne može zamisliti život bez kina gdje bježi od stvarnosti, gledajući iste filmove po nekoliko puta. Upoznajemo je zagledanu u plakat u izlogu kina.

"Voljet ćeš ovoga više od prošlotjednoga, romantičniji je", dobaci joj zaposlenik kina. Ona je romantična sanjarka, supstitut svakog filmofila u publici koji po čitav dan razmišlja i priča o filmovima, voli eskapističku i ljekovitu moć sedme umjetnosti, tzv. filmsku magiju.

Cecilia (Mia Farrow; "Rosemaryna beba") ima razlog da pobjegne u kino živeći u vrijeme Velike depresije i krpajući kraj s krajem kao konobarica. Suprug (Danny Aiello) zapostavlja Ceciliju i pušta je da ide sama u kino, iako mu ona jamči da bi mogao malo zaboraviti na svoje probleme, ako pođe sa njom.

Novi film u kinu je "Grimizna ruža Kaira", crno-bijela romantična avantura u stilu tridesetih. Na jednoj od nekoliko projekcija "The Purple Rose Of Cairo" Ceciliju opazi i obrati joj se s ekrana sporedan lik iz filma, "pjesnik, istraživač i pustolov" Tom Baxter (Jeff Daniels, crno-bijel kao u "Pleasantvilleu", dotad najpoznatiji po ulozi u "Vremenu nježnosti").

"Moj bože, mora da voliš ovaj film, pet puta si ga gledala", kaže Tom. Usred filma on zakorači s ove strane ekrana i odšeta iz "Grimizne ruže Kaira". "S krive strane ekrana si", dobacuju mu gledatelji, no Tom odvrati "Slobodan sam, ne vraćam se natrag" i odlazi s Cecilijom iz dvorane.

Drugi likovi filma ne znaju što da rade dok nema Toma, jer priča ne može dalje bez njega, ali sigurni su u jedno: "Ne gasi projektor". Ako se projektor ugasi, oni nestaju, a s njima nestaje i film. Koncept je metafilmski zabavan, dubokouman i romantičan.

"Koliko puta muškarac bude opčinjen ženom da siđe s ekrana zbog nje?", pita Tom, podsjećajući na romantičnu rečenicu Kylea Reesa u godinu dana starijem "Terminatoru" ("Prošao sam kroz vrijeme zbog tebe, Sarah") i možda inspirirajuću Drakulu na izjavu "Prešao sam oceane vremena da te pronađem".

Filmski lik razbija okove predodređenosti, postaje samosvjestan i pokazuje znakove slobodne volje (kao svojevrsni AI prije AI-ja iz današnje perspektive), te kreće u potragu za ljubavlju i samoispunjenjem u svijetu s naše strane kinoplatna, gdje živi i glumac koji ga igra, Gil Shepherd, također u tumačenju Danielsa, a bit će pozvan na lice mjesta kad uprava kina kontaktira hollywoodski studio i producente filma.

Dok Tom doživljava romansu s Cecilijom kao iz filma, očekujući "fade out" nakon "scene" njihova poljupca i to da je automobil automatski upaljen da ga vozi jednom kad sjedne za upravljač ("Ovo je stvarni svijet", podsjeća ga ona), preostali likovi iz "The Purple Rose Of Cairo" ostaju zatočeni na platnu, iako bi i sami rado istupili iz kadra u stvarnost.

"I ja želim van i biti slobodan", ispali netko od njih, ali dobije upozorenje iz dvorane da je to "komunistička spika" u prepoznatljivom momentu "woodyallenovskog" humora. Likovi se obraćaju gledateljima od kojih jedni napuštaju kino, a drugi ostaju sjediti pronalazeći zabavu u nesvakidašnjoj situaciji.

Allenova ostvarenja rijetko su ovako bila razapeta između zbilje i fikcije/fantazije (npr. "Ponoć u Parizu"), tj. stvarnog života i filma, jedne i druge strane ekrana, kao što je to Cecilia među dvojicom muškaraca, stvarnim Gilom i fikcijskim Tomom. "Želiš gubiti vrijeme s fikcijskim likom? On nije stvaran", podsjeća Gil. "Naučit ću biti", obećava Tom.

No, u stvarnom životu nije lako odjezditi u filmski zalazak sunca uz bajkoviti "fade out" i "živjeli su sretno do kraja života", čega sanjarka Cecilia postaje svjesna i doživljava buđenje, ali za utjehu ima kino i filmove kao što je "Top Hat" s Fredom Astaireom i Ginger Rogers.

Iako je fikcija privlačna i htjeli bismo doživjeti nešto kao Cecilia, koja se u jednom trenutku nađe u filmu ("Uvijek me zanimalo kako je biti s ove strane ekrana"), moramo naučiti živjeti u stvarnosti. Zato postoje filmovi i filmski likovi da pružaju gledateljima bijeg od stvarnosti, ali i pomažu da se suoče s njom dokle god projektor radi. "Ne gasi projektor."