Katastrofični filmovi počeli su se u novom mileniju dijeliti u dva tabora. S jedne strane su klasični blockbuster filmovi katastrofe u kojima je naglasak na spektakularnom doživljaju apokalipse ("2012", "Geostorm", "Greenland", "Moonfall"...). S druge strane nalaze se manji, intimniji "disaster movies", zainteresiraniji za likove u središtu apokalipse i njihovu izoliranu, osobnu dramu nego za blockbustersko uprizorenje pojedine katastrofe. Oni nisu akcijski orijentirani, već mogu varirati u žanrovima i biti SF hororski ("10 Coverfield Lane", "Mjesto tišine", "The Silence"), romantičarski ("Tražeći ljubav za kraj svijeta", "Osjetila ljubavi") i satirični ("Ne gledaj gore").
Izvanredno stanje
M. Night Shyamalan se specijalizirao za mikro film katastrofe s paranoidnim "