Ode on u “Odeon” tradicionalni je Facebook status potpisnika ovih redaka kad se nađe u Londonu. Lanac multipleksa “Odeon” uvijek u ponudi ima neki novi film koji će tko-zna-kad (ako ikad) doći u hrvatska kina, stoga treba iskoristiti priliku. Da se u jednom od “Odeona” (obično Covent Garden ili Haymarket) unatrag par godina nisu uhvatili npr. “Detroit”, “Hostiles”, “Destroyer”, “Booksmart” i “The Farewell”, ne bi se nikad ni pogledali na velikom ekranu.
Tako, odluka za ponovni odlazak u “Odeon” donesena je u sekundi kad je na repertoaru kina u Covent Gardenu uočen film “Are You There God? It’s Me, Margaret” (“Bože, jesi li tu? Ja sam, Margaret”). Odluka se pokazala dvostrukim punim pogotkom.
Pod jedan, “Are You There God? It’s Me, Margaret” još uvijek nije u najavi hrvatskih kina do kraja ljeta i upitno je da će se uopće naći u domaćoj kinodistribuciji, premda bi se lijepo nadovezao na popularni “Dnevnik Pauline P.”.
Pod dva, “Bože, jesi li tu? Ja sam, Margaret” ispao je čista divotica od komične drame, jedan od onih filmova koji uspiju razoružati, ugrijati srce i uljepšati dan. Posrijedi je ekranizacija istoimenog prijelomnog i bezvremenog “coming of age” romana spisateljice Judy Blume iz 1970. o odrastanju titularne, uskoro 12-godišnje učenice šestog razreda osnovne škole, tj. njezinom (ne)snalaženju u pubertetu i prilagođavanju životu u pregrađu nakon selidbe iz New Yorka u New Jersey.
Roman se, začudo, dosad nije ekranizirao, ali njegov utjecaj mogao se naći u mnogim “coming of age” ostvarenjima idućih generacija. Prva ekranizacija 53 godine nakon objave romana samo na prvi pogled može djelovati zakašnjelo ili demodirano. Blume je bila debelo ispred vremena kad je, u inat dežurnim dušebržnicima, otvoreno i iskreno pisala o djevojčaštvu i djevojačkim previranjima u pubertetu, tj. važnim životnim trenucima u životu jedne buduće žene, poput prvog zaljubljivanja i prve menstruacije, pa i (ne)razumijevanja religije.
Pisala je o svemu onome što je i suština filma “Are You There God? It’s Me, Margaret” u srčanoj režiji Kelly Fremon Craig (“The Edge Of Seventeen”). Američka redateljica specijalizirala se za nježne, sućutne i inteligentne portrete malih žena, djevojčica-djevojaka, s velikim osjećajem za njihovu ranjivost i pomiješane emocije, a “Bože, jesi li tu? Ja sam, Margaret” dođe kao svojevrsni (i još bolji) prednastavak njezinog spomenutog prethodnog uratka, modernog teen-klasika s Hailee Steinfeld.
Pridodamo li ovim filmovima i fenomenalni “Osmi razred” Boa Burnhama, imamo sjajnu trilogiju o djevojačkom odrastanju u rasponu od jedanaeste do sedamnaeste godine, od osnovne do srednje škole. “Eight Grade” i “Are You There God? It’s Me, Margaret” napose su komplementarni s obzirom na približnu dob protagonistica u tumačenju darovitih glumica.
Abby Ryder Fortson (“Ant-Man 1&2”) oduševljava kao Margaret Simon, djevojčica koja se upravo vratila s ljetnog kampa kad je mama Barbara i tata Herb (odlična Rachel McAdams, solidni Benny Safdie) dočekaju s vijestima o selibi zbog očevog posla. Klinki se urušio čitav svijet, promijenit će školu i ostaviti prijatelje, kao i dragu baku Sylviju (oskarovka Kathy Bates). Tada se Margaret prvi put obrati Bogu.
“Jesi li tu, bože? Ja, sam Margaret”, izgovori ona riječi iskorištene za naslov romana i filma. “Čula sam sjajne stvari o tebi”, nastavi Margaret i zamoli ga da “spriječi selidbu”. Bog je nije poslušao i Margaret se nađe u predgrađu New Jerseyja, gdje je susjeda vršnjakinja Nancy (vrlo dobra Elle Graham) odmah po dolasku pozove da protrče kroz vrtne prskalice i kasnije joj pokaže njezin sistem treniranja za buduće poljupce s dečkima.
Margaret i Nancy će oformiti “tajni klub” s prijateljicama iz razreda Gretchen i Janie (Katherine Mallen Kupferer, Amari Price; obje dobre). Curke će na sastancima tog kluba razgovarati o dečkima poput dežurnog razrednog ljepotana Philipa Leroyja (Zackary Brooks), ali i grudnjacima i menstruaciji. Grudnjak postaje obavezna odjevna oprema na sastanku pa Margaret uspije nadvladati neugodu i zatražiti od mame da joj ga kupi (“Dobrodošla u u svijet žena”).
Redateljica i glavna glumica filma “Bože, jesi li tu? Ja sam, Margaret” izvrsno predočavaju slične neugodnjake, kao i rumenjenje obraza od ugode kad Margaret upozna Moosea (Aidan Wojtak-Hissong), prijatelja Nancyna brata Evana (Landon S. Baxter) i njezinu prvu simpatiju.
Na sastancima klinke znaju i tračati Lauru Danker (Isol Young) koja izgleda fizički puno starije i odraslije od njih, gotovo kao adolescentica, iako idu u isti razred. “Bože, daj da rastem i dobijem menstruaciju”, pokušava Margaret ubrzati pubertet. Među curkama se razvija natjecanje koja će prva dobiti menstruaciju i doživjeti prvi poljubac, odnosno kojoj će prvoj narasti grudi, ne nužno tim redom.
Scene kad curke rade vježbe za povećanje grudi i združeno pjevaju “I must, I must, I must increase my bust” (“Moram, moram, moram povećati svoje poprsje”) prilično su urnebesne. Istovremeno sa svim tim, Margaret preispituje koju religiju da odabere kao kćerka oca Židova i majke kršćanke čiji roditelji nisu htjeli židovskog zeta i zato su je se odrekli, što Barbara otkriva kćerki u dirljivoj sceni.
“Are You There God? It’s Me, Margaret” dosta pažnje posvećuje Margaretinoj mami i nešto je više od običnog filma za predtinejdžer(ic)e. S pričom koncipiranom od jednog ljeta do drugog u Margaretinu životu može se poistovijetiti publika različite dobi i spola, kćerke, majke i bake, svatko tko je ili je jednom bio predtinejdžer.
Nema šanse da se stariji gledatelji neće prisjetiti nekih sličnih situacija tijekom vlastita odrastanja i spoznavanja dobrih i loših strana ljudi i svijeta oko sebe, ali i prepoznati odrasle dvojbe, žrtve, traume i egzistencijalne krize u liku Barbare. Ovo je i Barbarina priča, a McAdams je nikad bolja i oskarovska nominacija za nju ne bi bila iznenađujuća, kao i za sam film koji zaslužuje i nastavak iz perspektive majke. Bože, jesi li tu? Ja sam, Barbara...