StoryEditor
Film & TVCINEMARK

BOJA IZ SVEMIRA Fantastika na (mag)entu: fanovi glumačkog ludila Nicolasa Cagea i kozmičkog horora H.P. Lovecrafta trebali bi biti sretni i zadovoljni

Piše Marko Njegić
17. travnja 2020. - 19:36

FILM: Color Out Of Space; SF horor; SAD, 2019. REŽIJA: Richard Stanley ULOGE: Nicolas Cage, Joely Richardson OCJENA: ****

"To je samo boja." - "Boja iz svemira" (2019.)

"Meme" s kadrovima iz "Isijavanja" postao je hit na društvenim mrežama u doba koronaviruske (samo)izolacije. Malo crnog humora da olakša situaciju iz horora. A couple of weeks of isolation with the family. What can go wrong? Par tjedana u izolaciji s obitelji. Što može krenuti naopako?

U Kubrickovu "Shiningu" puno toga iz nadnaravne sfere ukletih hotela s pripadajućim duhovima pokojnika. Za to je hororski pisac Stephen King bio majstor, kao što je Jack Nicholson stvoren za uloge (potencijalnih) luđaka. Izolacija s obitelji, koja će poljuljati njezino zajedništvo u dodiru s nečim neobjašnjivim/neznanim, tema je i zvučnog premijernog filma u "A1 Videoteci" - "Color Out Of Space".

"Boja iz svemira" je ekranizacija istoimene kratke priče legendarnog H.P. Lovecrafta, pisca kozmičkog horora, a glavnu ulogu igra oskarovac Nicolas Cage, jedan od rijetkih glumaca luđih od Nicholsona. Međutim, film je još presvjež da bi dobio "meme" kao "Isijavanje", ma koliko ga tajmingom zaslužio.

"Color Out Of Space" je imao premijeru u rujnu na Torontu i krenuo u distribuciju početkom 2020., prije privremenog zatvaranja kina zbog "COVID-19" pandemije. Moguće da bismo ga gledali i u hrvatskim kinima (distributer je Blitz) da nije koronavirusa koji (i)zaziva apokaliptičnom pričom o izvanzemaljskoj boji kakvu nitko prije vidio nije, a stigla je na Zemlju s padom meteora u blizini farme obitelji Gardner negdje u izoliranim šumama Massachusettsa i kontaminirala to područje.

"Ne znam koja je to boja. Nisam nikad vidio tu boju", čudi se Nathan (Cage), glava familije Gardner, a njegov najstariji sin Benny (Brendan Meyer) potiče paranoju pitanjem "Što ako je izvanzemaljski virus?". U Nathanovoj nemogućnosti da opiše boju skriven je komentar spram ekranizacija Lovecraftovih knjiga unikatne fuzije znanstvene fantastike i strave.

Pokretači njegovih priča, poput rečene kozmičke boje izvan standardnog kolornog spektra, otimaju se pojmu (lako) opisivog i time zadaju glavobolje režiserima-ekranizatorima. Nedavno preminuli Stuart Gordon jedan je od rijetkih filmaša koji je uspješno prenio Lovecrafta na ekran ("Re-Animator", "From Beyond").

Štoviše, Lovecraftovo križanje SF-a i horora s podrazumijevanim genetskim mutacijama znalo je biti bolje "indirektno" preneseno na ekran, kao u sjajnom "The Thing" Johna Carpentera koji je piscu odao počast i u "In The Mouth Of Madness". Za ekranizaciju Lovecrafta treba biti na istoj valnoj duljini s piscem i imati barem približno jednako nepresušnu maštu, ako ne i obilan budžet za oslikavanje iste.

Nužnost može biti majka inventivnosti kod kreativnih umova kakav je južnoafrički redatelj Richard Stanley koji je "Boju iz svemira" snimio u okviru niskog budžeta, ali kuži Lovecrafta i ima mašte. Kultni "offbeat" filmaš je početkom devedesetih zarezao inicijale u žanrovskoj kinematografiji s "terminatorskim" SF-om "Hardware" i paganskim "serial killer" horor trilerom "Dust Devil".

Na konto tih niskobudžetnih, neovisnih filmova bila mu je ponuđena režija H.G. Wellsova "Otoka doktora Mureaua", studijskog filma s Marlonom Brandom i Valom Kilmerom, da bi naprasno dobio otkaz pri početku zloglasnog snimanja i bio zamijenjen Johnom Frankenheimerom (za one koji žele znati više, tu je dokumentarac "Lost Soul: The Doomed Journey of Richard Stanley’s Island of Dr. Moreau").

Nakon tog "korporativnog fijaska", Stanley se posvetio dokumentarcima i vratio igranom filmu tek prošle godine s "Color Out Of Space". Možda i ne bi da prisustvo Cagea nije osiguralo pristojan, premda skroman proračun - 12 milijuna dolara - za ostvarenje njegove vizije uz potporu produkcijske kompanije SpectreVision koja je stala i iza "Mandy", glumčeva najboljeg filma u dugo vremena.

Glumac i redatelj pronašli su zajednički jezik u čudaštvu i imali uzajamnu korist od suradnje. Cage je posljednjih pet do deset godina, od "Kick-Assa" naovamo, nagomilao hrpetinu loših direktno-na-video filmova i možda tek šačicu dobrih ("Joe", "Divlji psi") ili kult-materijala ("Mom and Dad") koji su ugledali mrak kinodvorana.

Od Cageovih filmova Stanley preferira "Vampire's Kiss" i to se ovdje vidi kako Nathanovo ludilo biva veće. Nathan je otpočetka ekscentričan tip, evidentno po tome što na farmi uzgaja "životinje budućnosti" alpake i supruzi Theresi (Joely Richardson), koja se oporavlja od mazektomije, govori kako bi s njom spavao i da nema noge, zasigurno imajući na umu "Heleninu kutiju".

Ukratko, Cage opet daje povod za GIF-ove, ako ne "memeove", a Stanley mu dopušta da se razmaše do nekontrolirane histerije i manije, ali pazi da kako ne bi otišao u krivu krajnost glumačkog puknuća "Čovjeka od pruća". Zahvaljujući redatelju "Boja iz svemira" ulazi u skupinu boljih Cageovih filmova/kultova u nastajanju, na tragu "Mandy" s kojom se može gledati u maratonu.

Oba filma su čudni i čudesni, sporogorećeg ritma, pozicionirani na razmeđi žanrovskog/art-house ostvarenja, a na ekran projiciraju onostranu psihodeliju obojanu (i) purpurno-ružičastim neonom. U slučaju "Color Out Of Space" to je boja dosad nevidljiva ljudskom oku koju Stanley oslikava kao je magenta obasjala horore Darija Argenta.

Scena pada meteora nadomak farme, gdje su Gardnerovi pobjegli iz velikog grada da "žive san", vizualno je vrlo upečatljiva - nebo prekriva roza svjetlost pristigla s dalekih zvijezda. No, kako to obično u ovakvim filmovima biva, nešto što je isprve lijepo znade skrivati ružnije lice. Sve oko njih postupno mutira, flora i fauna. Stvar iz svemira mijenja sve oko sebe, pa i ponašanje Gardnerovih.

Nathan se ponaša sve čudnije ("Auto se ne događa"), Theresa sjeckajući mrkvu sjecne i vlastite prste da ne trepne, najmlađi sin Jack (Julian Hilliard) veli da čovjek iz bunara razgovara s njim... Njegov stariji brat Benny i sestra Lavinia (Madeline Arthur) još se nekako drže, ali ne zadugo kad situacija ode kvragu i Stanley projicira pesimističnu viziju krhkosti svijeta, odnosno obitelji suočene s intimnom apokalipsom.

Do toga treba doći, no čim užas pokuca na vrata Gardnerovih, fanovi žanra, Lovecrafta i "Stvora" trebali bi biti sretni i zadovoljni s prilično nezaboravnim grotesknim scenama (re)apsorpcije dvaju ljudskih tijela, te SF-a i "body" horora. Tad, pred kraj, "Boja iz svemira" pokazuje "true colors" i postaje monstruozni SF horor na (mag)entu.

Recept doktora Moreaua

Za one koji žele znati više o redatelju "Boje iz svemira", tu je dokumentarac "Lost Soul: The Doomed Journey of Richard Stanley’s Island of Dr. Moreau".

#CINEMARK

Izdvojeno

11. svibanj 2020 07:10