Kada je na samim počecima ZagrebDoxa uvedena, podjela natjecateljskog programa festivala na međunarodnu i regionalnu konkurenciju itekako je imala smisla: prvenstveno zbog neusporedivih produkcijskih razlika, dokumentarni film u regiji teško se mogao mjeriti s onim iz dobrog dijela ostatka svijeta.
Nakon šest godina postojanja Doxa, to se, međutim, bitno promijenilo, umnogome zahvaljujući i samom festivalu: ni intrigantnošću tema ni kvalitetom, ovdašnji naslovi ne zaostaju više ( puno) za visokom razinom međunarodne konkurencije.
Jedan od najboljih primjera za to svakako je hrvatski film „Znak na Kajinu“ Ljiljane Šišmanović i Tihane Kopsa, koji je u utorak popodne pretpremijerno prikazan u prepunoj dvorani 5 zagrebačkog Movieplexa.
Riječ je o dokumentarcu koji je...
Nakon šest godina postojanja Doxa, to se, međutim, bitno promijenilo, umnogome zahvaljujući i samom festivalu: ni intrigantnošću tema ni kvalitetom, ovdašnji naslovi ne zaostaju više ( puno) za visokom razinom međunarodne konkurencije.
Jedan od najboljih primjera za to svakako je hrvatski film „Znak na Kajinu“ Ljiljane Šišmanović i Tihane Kopsa, koji je u utorak popodne pretpremijerno prikazan u prepunoj dvorani 5 zagrebačkog Movieplexa.
Riječ je o dokumentarcu koji je...