Dvadesetak se mladih katolika okupilo u Splitu prije neku večer. Ispunjeni onom grčevitom, nešto i jezivom veselošću koja se tu i tamo vidi kod vjernika, grozničavo se trudeći odlično zabaviti, u Marmontovoj ulici su uz akustičnu gitaru pjevali o Isusu Kristu, srdačno zovući međunarodno mnoštvo vršnjaka okupljenih na festivalu elektroničke glazbe da im se pridruže.
Nisu ipak naišli na bogzna kako širok odjek. Tek jedan ili dvojica ljubitelja techna u prolazu su prihvatili poziv i kratko zaplesali, ali ne bih rekao ni da su oni prepoznali namjeru organizatora ovog okupljanja.
U ritmu muzike...
Gosti su zatresli stražnjicama na ritam, ne mareći za nabožnu liriku, koja je dakako bila na hrvatskom, i nastavili zatim niz ulicu, u toplu srpanjsku noć, dalje za...