Iako nije uspio postati zagrebački gradonačelnik, Miroslav Škoro je trumpovskom, huškačkom i radikalizirajućom retorikom u završnici kampanje u jednome ipak maestralno uspio: odbiti od sebe sve pristojne i demokratskim uzusima sklone birače, pa čak i one konzervativnog spektra. Drastični zagrebački poraz Miroslava Škore poraz je prljavog jezika antagonizacije i mržnje.
Krajnje desničarenje, laganje, demoniziranje i sijanje sumnji u dobre namjere civilnog društva djelovalo je izuzetno mobilizirajuće na birače u metropoli, čemu zorno svjedoči i veći izlazak na birališta u drugom nego u prvom krugu.
Govori budućnosti, poruke civilizacijskog progresa bez "prirodnih prava" na privilegije i natruha trijumfalizma, sudarile su se sa pseudodomoljubnim govorima okrenutima isključivo prošlosti, ideološkim podjelama i debelim talozima etiketa i smutnji. Koje već desetljećima služe kao jeftino pokriće za osobne probitke većini hrvatskih stranačkih lovaca u mutnom.
Škorina završna kampanja bila je fokusirana isključivo na širenje straha, a moglo bi se reći i da tako opsežna produkcija laži u digitalnoj sferi nije zabilježena u novijoj povijesti.
Članovi Škorinog tima i tvrtka McElit u vlasništvu braće Macan, a koju je Domovinski pokret angažirao u kampanji, doslovno su lažima i difamacijama pokušavali plagirati svojedobni uspjeh Donalda Trumpa i PR metodologiju istočnog „vožda“ Aleksandra Vučića. Zagreb je, međutim, tome rekao svoje jasno povijesno „Ne!“, i u tom smislu odista ostao nepokoreni i „nepoškoreni“ grad.
„Ključno pitanje je hoće li klupa u vašem parku biti drvena ili metalna, smeće pokupljeno, promet reguliran, prirez racionalan i dječji vrtić svima dostupan, a oni pokušavaju ljudima prodati ustaše, partizane, LGBT teror i povratak Jugoslavije. Možda to možeš podvaliti uplašenoj babi Mandi u Donjim Kukuruzarima, no ne i ljudima koji su nešto u životu pročitali i misle svojom glavom“ – komentar je koji se u Zagrebu u ponedjeljak mogao čuti među uličnim šetačima pasa.
Zagreb se pokazao kao čvrsto urbano središte Hrvatske, gdje retorika huškanja, demonizacije, supremacije i jeftine političke manipulacije naprosto ne prolazi. Škoro je fatalno pogriješio izborni teren na koji je istrčao s ovim nekonvencionalnim i u pristojnome svijetu zabranjenim političkim oružjem.
“Hrvatskoj treba takva jedna stranka desnice kao što je Domovinski pokret i, ako se okrenu prema pozitivnim porukama, mislim da oni imaju svoju budućnost. Kandidati koji su vodili pozitivne i konstruktivne kampanje su pobjednici ovih izbora. U sva četiri velika grada su to postali oni koji su nudili neka rješenja, ne samo u Zagrebu, a to je znak da je građanima dosta negativnih perspektiva, dosta im je napada i agresivnih istupa.
Poruka Domovinskom pokretu nakon ovih izbora je da nađu konstruktivne desne politike koje bi ubuduće mogli ponuditi i na lokalnoj i na nacionalnoj razini“ – komentirao je političko posrnuće stranke Miroslava Škore u Zagrebu analitičar i autor nesuđene prosvjetne reforme Boris Jokić.
I politolog Davor Gjenero smatra kako je uvjerljiva zagrebačka pobjeda platforme Možemo veliko olakšanje i nada za hrvatsku političku budućnost, jer ona jasno govori da ogromna većina biračkoga tijela u Zagrebu pripada u demokratski politički prostor, bez obzira na svjetonazorske razlike i nijanse.