Župski autor i glazbenik Vedran Mezei prije nepune četiri godine predstavio je svoju drugu knjigu "Treći ključ". Roman usporedno prati dvije radnje i obje su vezane za Grad i Župu dubrovačku. Veliki dio radnje odvija se u Mlinima, s posebnim naglaskom na ljetnikovac Bettera pa je tako u knjizi predstavljen povijesni prikaz ovog zapostavljenog ladanjskog zdanja.
U povijesnom dijelu romana glavni likovi su svjedoci najtragičnijeg događaja u povijesti Dubrovačke Republike – "Velike trešnje" iz 1667. godine, dok suvremeni dio donosi priču o dvoje mladih ljudi koji kroz svoju kratku ljetnu avanturu otkrivaju zanimljivosti iz dubrovačke povijesti.
Puno se toga od promocije u listopadu 2020. dogodilo, najprije i najvažnije, prošla je epidemija, pale su maske i sve epidemiološke mjere, život se na cijelom svijetu normalizirao, a Mezei, osim što je nastavio sa svojim svirkama pred hotelskom publikom i što je razveselio čitatelje, postao je turistički vodič te svojim osmišljenim turama kroz Mline, Kupare i Cavtat posjetitelje iz cijelog svijeta upoznaje s ovim dijelom Lijepe naše. Naziv ture je simboličan "3 Keys Guided Tours" jer je nebrojeno poveznica s "Trećim ključem"... Vodi Mezei posjetitelje kroz lokalitete na kojima su tragovi minulih povijesnih epoha, navodi zanimljivosti, otkriva manje poznate detalje i povijesne ličnosti...
Prije toga svega, 2017. Mezei je objavio prvu knjigu "Tu sam! Sedam priča na putu do odredišta" i predstavio je dubrovačkoj javnosti u travnju 2018. Posjetitelja ima, a ni čitatelji već četiri godine ne posustaju: upravo je izašlo treće izdanje knjige "Treći ključ" na hrvatskom, a trenutno je u tisku i treće, englesko izdanje. Reklo bi se prigodno i s punim pravom - ‘treća sreća‘!
Jeste li očekivali da će doći do trećeg izdanja knjige na hrvatskom, koliko je to novih primjeraka?
- Nisam to očekivao i moram priznati da me je ugodno iznenadilo. Mislim da se treće izdanje tiska u 1.100 primjeraka od čega je 300 već tiskano na hrvatskom jeziku, 500 se uskoro očekuje na engleskom, a još 300 ide u pretisak hrvatskog izdanja. Ipak, za točnu informaciju o broju tiskanih primjeraka trebalo bi pitati izdavača - "Ibis grafiku" iz Zagreba.
Što Vam znači objava trećeg izdanje romana "Treći ključ"?
- Vjerujem da je svakom autoru drago kad se tako nešto dogodi. Kod moje prve knjige "Tu sam!" priča je nešto drugačija. Drugo izdanje tiskano je nakon svega dva mjeseca, ali knjigu trenutno nije moguće naručiti od izdavača jer je više nemaju na zalihama. U ovom slučaju nisu se odlučili za treće izdanje što mi je na neki način razumljivo jer sam svjestan da oni moraju voditi brigu o "računu dobiti i gubitka". S druge strane, meni kao autoru je teško prihvatiti činjenicu da s time priča završava pa se nadam da će možda neki budući naslovi ponovo izazvati zanimanje za prvu knjigu i tako potaknuti njezino treće izdanje.
Što mislite, što je toliko privuklo stranu publiku?
- To mogu zahvaliti isključivo ženama koje rade u dubrovačkim knjižarama "Algebra" i "Školska knjiga". Turisti često pitaju za preporuku, a pri tome ih zanimaju knjige domaćih autora ili one koje govore o Gradu. Baš sam nedavno sa svojim gostima ušao u knjižaru i oni su pitali za "Treći ključ". Gospođa koja tamo radi odmah im je rekla: "O, to je jako dobar izbor!". Takva vrsta promocije nema cijenu i jako sam im zahvalan na tome. Također, knjiga se gotovo cijelo vrijeme nalazi u izlozima knjižara, često pored naslova književnih velikana ili biografija poznatih osoba i vjerujem da to također privlači pažnju budućih čitatelja.
Kako je čitateljska publika dosad reagirala na knjigu? Sjećate li se neke posebne reakcije, neka koja Vas je, onako, oborila s nogu, koje se rado sjetite, kojoj se nasmijete?
- Ima jedna koja mi je posebno draga. Riječ je o gospođi Agnes Fuery kojoj sam posvetio posljednju od sedam pripovijetki u svojoj knjizi "Tu sam - 7 priča na putu do odredišta ". Riječ je o ženi iz SAD-a za koju sam saznao iz jednog dokumentarnog filma. Ona je kroz dugogodišnja iskušenja uspjela oprostiti ubojici svoje kćeri i unuka - Leonardu Scovensu koji je za svoj zločin osuđen na doživotni zatvor. Detalji koje sam poslije saznao o njoj još su me više zadivili. Naime, gđa Furey je nakon sedam godina od tragičnog događaja odlučila pisati osuđeniku u zatvor u nadi da pronađe odgovore koji su je mučili, a nakon određenog vremena i na temelju pisama koje su međusobno izmijenili, objavili su zajedničku knjigu "Wildflowers in the Median". Knjiga služi kao pomoć svima onima koji su prošli kroz slično iskustvo, bilo da je riječ o žrtvama ili počiniteljima zločina. Pretražujući internet mogao sam vidjeti da je gđa Agnes aktivna na društvenim mrežama pa sam joj u kratkoj poruci izrazio podršku i poštovanje. Na kraju poruke sam spomenuo da me je njezino iskustvo potaklo da napišem zadnju priču u svojoj knjizi. Na moje veliko iznenađenje, nakon nekoliko tjedana primio sam njezin odgovor. Zahvalila se na riječima podrške i zamolila me da joj rečem nešto više o svojoj knjizi.
Ubrzo sam joj poslao englesko izdanje, a nekoliko mjeseci kasnije gđa Furey je objavila na svom Facebook profilu da joj je "Tu sam!" jedna od najdražih knjiga koje je pročitala u zadnje vrijeme. To mi je jako draga uspomena jer dolazi od osobe kojoj se iskreno divim i dok sam pisao knjigu nisam mogao ni slutit na će se tako nešto dogoditi. Iako virtualno, naše prijateljstvo trajalo je sve do njezine smrti. Svoju knjigu imao sam priliku predstaviti u zagrebačkom i u dubrovačkom zatvoru. Prethodno sam tražio odobrenje od gđe Furey smijem li tim povodom govoriti o njezinom iskustvu na što je pristala i dodatno me ohrabrila. Kasnije sam od nje saznao da je Leonard Scovens u zatvoru napisao svoju drugu knjigu (prvu je objavio zajedno s Agnes), a riječ je o priručniku u kojem kroz vlastito iskustvo pokušava zatvorenicima olakšati izdržavanje kazne. Zahvaljujući Agnes knjigu sam dobio na poklon, a ja sam primjerak svoje knjige poslao Scovensu u zatvor. Zajedno s gđom Fuery sudjelovao sam u snimanju priloga za emisiju "Provjereno" Nove TV, gdje se Agnes uključila video pozivom iz svog doma. Prilog je najavljen riječima: "Ovo je vjerojatno najsnažnija priča o fenomenu oprosta koju smo ikada čuli", a zaključen je rečenicom: "Ova će priča posramiti mnoge, pogotovo one koji oprost ne daju niti ga traže za puno manje sitnice".
Jesu li Vas dovoljno prepoznali i kritičari ili ste im još otkriće?
- Da budem iskren, ne znam ni tko se bavi književnom kritikom, bar ne u profesionalnim smislu. Bilo je književnih portala koji su na svojim stranicama dali osvrt na moje knjige, ali to svakako ne ispada u tu kategoriju. Tako je na primjer prošli mjesec jedan književni blog iz Slovenije preporučio svojim čitateljima moje obje knjige.
Jeste li autor koji radi nadopune između izdanja, mijenja nešto, dodaje, briše?
- Ne, ne mijenjam ništa prilikom novih izdanja jer mi se čini da tome ne bi bilo kraja. Kad bih imao prilike i vremena, svakako ne bih mijenjao ništa što se tiče sadržaja, s tim sam zadovoljan, ali bih vjerojatno ispravljao strukture rečenica, možda bih nešto pokušao reći na drukčiji način i slično. Jedinu izmjenu koju smo radili dogodila se nakon prvog engleskog izdanja kada nam se na poleđini knjige u opisu sadržaja potkrala greška vezano za godinu jednog povijesnog događaja. Grešku smo ispravili, a sve drugo ostalo je isto.