"Nikad mi nije dosadno, ima još milijun priča koje treba sačuvati od zaborava"

Ako je u pitanju očuvanje sjećanja, čuvanja za sadašnje ali i buduće generacije ljudi, stvari, događaja i običaja, ‘zovi Nikolu, on će ti to’. Nikola Duper snimatelj je, montažer i producent čije je ime nezaobilazno na našem području. Nakon 27 godina iz Italije se prije deset godina vratio doma, u Župu dubrovačku i kao i prije povratka, ni sada ne staje. Nove tehnologije i drugačija vremena njemu su samo poticaj kao pravom horoskopskom Blizancu koji komunikaciju na sve načine jednostavno živi. Ne čeka da mu posao padne u krilo nego ga stvara sam interesirajući se za široke teme i snimajući kratke dokumentarne filmove, priče i događaje za koje već sad možemo reći - e vidiš, dobro da je ovo netko snimio, zaboravilo bi se.

- A što te zanima, pa ću ti ja ispričati! - govori Nikola dok se u nenormalnoj buci i gužvi prometnog Kantafiga pokušavamo ‘nabrzinu’ popričati o njegovom radu od - do, za što je, budimo iskreni, potrebno i nekoliko tjedana. I da to sve skupa netko snima, kao što on to radi.

-Kad tako dugo živiš i radiš kao što sam ja u Italiji, naučiš se i na jedan brzi ritam, radi se puno, u cijeloj regiji Veneto ljudi rade kao roboti, nema tu puno lufta, a onda sam se vratio doma i za par telefonskih poziva i dogovora s ljudima trebali su mi mjeseci. Jer je sve na ‘ajde dogovorit ćemo se, čut ćemo se’, pa to traje. “ - priča Nikola taman prije nego će krenuti s radionicama u Foto kino klubu Marin Getaldić kojeg je malo ‘prodrmao’ nakon nekog vremena. Sve što je on naučio uči nove generacije u digitalnom dobu, pa negdje će se, kaže, primiti.

Nema živa mira

A u međuvremenu, snimio je i dovršio brojne sjajne stvari, poput kratkog dokumentarca ‘Šah - rat’ o šahovskom turniru u ratnom Dubrovniku 1991. godine. Nagrade su bile životno važne - pet litara vode, litra mlijeka i štruca kruha. Budući su se turnira rijetki sjećali, Nikola je taj despetozni potez odlučio ovjekovječiti filmom prikazanome 6. prosinca 2021. godine, a sad je na YouTubeu i slobodan za gledanje. Tako je i s drugim dokumentarcem kojeg je silno želio napraviti kako se župska epizoda u Domovinskom ratu ne bi zaboravila. ‘Na pragu Grada - Župa dubrovačka u Domovinskom ratu’ prikazan je prošlog prosinca premijerno, a ostat će za buduće generacije s činjenicama, zapisima i svjedočenjima ljudi u spomen njegovoj Župi i svima ostalima.

Nikola ne miruje, u zidinama je, u Zlatarskoj, s Igorom Hajdarhodžićem snimao nekoliko epizoda malih pričica o ljudima, gradu, svakodnevici s gosparom Tomom Šuljkom, a sve zato jer Tomo voli doći, sjesti u dno Zlatarske i uz bićerin proćakulati s Igorom. Snima dokumentarac o jednome od naših najvećih, Feđi Šehoviću i oko toga se kako se ono reče baš ‘stavio’, već dugo skuplja sugovornike, veliki dio već je snimljen, a dokumentarac s nestrpljenjem iščekujemo. Paralelno snima i priče o Feđinom sinu, jednom od inteligentnijih bića na ovom svijetu, pokojnom Maru, čiji je pečat ovdje ostao trajno urezan u svakome tko ga je poznavao, a njegova poezija i skulpture i danas neobično intrigiraju.

Ako ste, a sigurno jeste, ikad gledali emisiju Krešimira Mišaka ‘Na rubu znanosti’, Nikolu ste mogli vidjeti više puta, jer između ostaloga fasciniran je i već dugo istražuje različite misterije, poput krugova u žitu, ali to je tek vrh ledenog brijega.

Samo da se nešto vrti

Blogovi, vlogovi, podcasti, kratki dokumentarci koji se mogu pogledati na introdox.com, priče i pripovijetke, udruge, predavanja, radionice, putovanja, što god vam padne na pamet, sigurno je već odavno na Nikolinom popisu ‘odrađenoga’.

-Za sve to što radim treba i strpljenja i logistike ali i potpore, a ona u našim krajevima gotovo u pravilu izostaje, dok za bilo koju drugu državu u svijetu s kojom surađujem to ne mogu reći. Sve ovo što radim oko Župe, Grada, ono nešto naše, autentično, radim da ostane za neke arhive, da se ne zaboravi. No za svaku produkciju potrebna je financijska potpora, to je ovdje najteže, a radi se samo o sponzorstvima, ne o financiranju. Ali to je manje bitno, važno je da, ako sam nešto zamislio, da to i napravim i ostavim za buduće generacije.” - priča Nikola čija je lista prijatelja, suradnika i poznanika dovoljno duga da mu sugovornike nikad nije problem naći. A najčešće nađu oni njega. Nikola je po svom habitusu aktivist i bare u kojima ljudi često bez glasa provedu život beskrajno mu idu na živce.

-Baš sam nedavno radio dokumentarac o Iloviku, malom otoku do Lošinja, gdje se stotinjak stanovnika pobunilo i zaštitilo svoj otočić, način života i odbilo preseliti negdje drugdje kako bi udovoljilo nečijem ludilu smućkanome u europskim kuhinjama. Taj će film biti bomba jer je priča nevjerojatna i fenomenalno je kako su se ti ljudi udružili u zaštiti svoga, svaka im čast. A zašto - dovoljno je reći da je na otoku bilo dvoje do troje djece, a danas ih je desetak, škola je puna, ljudi ne žele živjeti nigdje drugdje i odlučili su se zajedno za to izboriti. Uspjeli su, a ja sam to snimao, ostala su mi još dva razgovora nakon čega će materijal u montažu i bit će mi najveći gust kad to izađe” - priča Nikola koji bi volio da se ljudi i u našem okruženju na taj način bore za ono što je dobro za svih. U međuvremenu, kamera mu je u ruci, u iščekivanju da će i taj momenat jednom dokumentirati.