U Šibeniku skicirali nacrt propele, načelnik Orebića poslao kamion po nju; čovjeku pao mrak na oči kad ga je vidio

Golema propela nasukanog trgovačkog broda „Boka“ koju je krajem lipnja s morskog dna na Pelješcu u blizini plaže Mokalo izvadio brod u vlasništvu tvrtke Jadranski ronilački servis d.o.o. još je uvijek u Šibeniku. Prvi je pokušaj vraćanja pet metara široke i nevjerojatnih 10 tona teške propele bio bezuspješan, a drugi je pokušaj u tijeku. Kako doznajemo, propela će se sutra vratiti doma, u Orebić.

Podrtina nije zaštićena

Brod za podvodne radove s velikom dizalicom šibenske tvrtke tog je ranog jutra, 28. lipnja, izazvao veliko nezadovoljstvo stanovnika Orebića i okolice. Budući da je u zaljev ispred plaže Mokalo pristigao rano ujutro te da se duže vrijeme zadržao tik uz olupinu potopljenog broda „Boke“, zaključili su kako je iz morskog dna otuđena golema propela koja je tamo u miru ležala više od 40 godina. I bili su u pravu.

Nešto više od dva tjedna kasnije propela se još uvijek nije vratila Orebićanima, ali vratit će se sutra i to najviše zahvaljujući čovjeku koji je dao nalog da se iz mora izvadi i odnese kako bi krasila budući pomorski muzej. Iako su Orebićani s pravom sumnjali u dobre namjere Ivice Gulina, člana Uprave i osobe ovlaštene za zastupanje šibenske tvrtke, ispostavilo se da je o svojim planovima za propelu govorio iskreno, o čemu svjedoči i policijski izvještaj, ali i njegov angažman da se propela vrati gdje joj je mjesto.

Odmah nakon što je propela izvađena te je otplovila prvo do Hvara, a potom i do Šibenika, Orebićani su o „krađi“ obavijestili nadležne službe, policiju i Lučku kapetaniju Dubrovnik. Gulin je tvrdio da je potopljena „Boka“ morska podrtina koja, budući da nije zaštićena, ne pripada nikome i svatko je slobodan uzeti njene dijelove ako za to ima odgovarajuću opremu. Tvrdio je također da je propela napravljena od gize, a ne od mesinga, odnosno da nema nikakvu tržišnu vrijednost te da ih je policija pokraj Hvara, nakon pregleda broda, pustila dalje. Iako je bilo teško povjerovati u tu priču, pokazala se istinitom.

„Posada Postaje pomorske policije Dubrovnik je nakon zaprimljene dojave o možebitnom otuđenju postupala i utvrdila da se na brodu, koji je zaustavljen sjeveroistočno od otočića Pločica, nalazi propela napravljena od gize, koja je prethodno uzeta u blizini olupine broda Boka. Obavljenim provjerama u konkretnom slučaju nisu utvrđeni elementi kaznenog djela“, napisali su iz PU dubrovačko-neretvanske.

Gulin je također poručio orebićkom načelniku da će biti od pomoći ako propelu žele vratiti na Pelješac i to je obećanje ispunio. Načelnik Orebića Tomislav Ančić nije gubio vrijeme pa je u dogovoru s Gulinom u Šibenik poslao kamion s namjerom da je ukrca i doveze do Orebića. Međutim, i najveći je kamion bio premalen za golemu propelu.

„Kad sam doznao da Orebićani, koji imaju bogatu pomorsku i kapetansku povijest, propelu smatraju javnim dobrom, odmah sam skicirao njen nacrt i poslao općini kako bi mogli doći po nju. Kamion je došao, a meni je pao mrak na oči“, smijući se objašnjava nam Ivica Gulin – „Propela je volumno jako velika, usto je i strahovito teška, široka je gotovo pet metara, a teška nešto malo manje od 10 tona! Mislili smo da je teška tri do četiri tone, iznenadili smo se kad smo vidjeli digitalni ispis dizalice prilikom istovara. Bila je u potpunosti van gabarita kamiona koji je po nju došao“.

Sutra će biti u Orebiću

Gulin je načelniku Ančiću objasnio da se u ovom slučaju radi o specijalnom teretu za kojeg treba posebno vozilo kao i brojne dozvole Hrvatskih cesta. Nakon što je načelnik dobio potrebne dozvole, danas je u Šibenik krenula vučna služba sa šleperom na razvlačenje.

„Napravili smo narudžbenicu i angažirali vučnu službu. U tijeku je ukrcaj, propela je sutra u Orebiću. Ivica Gulin nam je puno pomogao“, komentirao je načelnik Ančić.

Iako je zaista golema i za Orebićane ima posebnu vrijednost, „Bokina“ propela, kad bi je pokušali prodati kao sekundarnu sirovinu, nema nikakvu tržišnu vrijednost budući da je napravljena od gize, odnosno od legure lijevanog željeza i ugljika. Trgovački brod „Boka“ desetljećima je postao dio identiteta Orebićana, da ne govorimo turistička, a pogotovo ronilačka atrakcija. Radilo se o zaista velikom teretnjaku od preko 100 metara dužine koji je 1981. godine doživio nasukavanje nakon olujnog nevremena, a sporna propela nije pogonska, već rezervna koja se nalazila pokraj olupine broda. Glomazna je propela već dugo na meti lokalaca koji se bave preprodajom metala te je baš zbog svoje veličine ostala desetljećima pod morem. Da su je kojim slučajem izvadili, ostali bi kratkih rukava, a to se isto može reći i za Gulina čiju je tvrtku izvlačenje koštalo oko 15 tisuća eura da bi je onda bez ikakve naknade vratio nazad Orebićanima.

Načelnik Ančić tako je sasvim slučajno i nenadano dobio priliku realizirati ono o čemu Orebićani već neko vrijeme razmišljaju. Oni su, naime, željeli propelu izvaditi iz dna, očistiti je i staviti na središte Trga Mimbelli, povijesnu jezgru kapetanskog mjesta. Gulin takav rasplet smatra dobrom idejom.

„Prvo je treba očistiti četkama, ipak je više od 40 godina u moru, a onda premazati i zaštititi sredstvima koja su za to predviđena. Neće ispuštati hrđu, treba je samo svakih par godina ponovno premazati s dva sloja. Sidro, lanac i propela tri su predmeta simbolična za naš mentalitet i našu vezu s morem, a Orebić se može pohvaliti bogatom kapetanskom i pomorskom povijesti“, zaključio je Gulin.

Orebićani s nestrpljenjem čekaju povratak sad već slavne propele, no sudeći prema komentarima na društvenim mrežama, neizvjesno je gdje će postaviti i što će na kraju s njom napraviti. Iako se opcija postavljanja na Trg Mimbelli ispred Pomorskog muzeja u Orebiću čini idealnom, jedan dio Orebićana se ne slaže. Ističu kako je baš propela, kao simbol industrijske revolucije, uništila jedrenjake glasovitog Pelješkog pomorskog društva, a na koncu i samo društvo kao i utjecaj i bogatstvo orebićkih kapetana. Da je Šibenčani nisu pokušali prisvojiti, golema bi propela vjerojatno zavijek ostala na dnu mora, pokraj potonule Boke, a možda joj je tu i mjesto.