Spokojna tišina, bura koja je savršeno raščistila zrak i sunce koje grije kao da je već nastupilo proljeće. Siječanj je zagazio u drugu polovicu, a mi na Pelješac, u središte jedne od njegove četiri općine.
Bogata i slavna prošlost
Tako nas je dočekala Janjina, koja zajedno s naseljima Popova Luka, Osobjava, Sreser i Drače broji 540 stanovnika. Jedanaest ih je manje nego prije deset godina i predzadnjeg popisa stanovništva; manje ih ipak nije zbog iseljavanja, nego zbog činjenice da u ovom dijelu svijeta živi pretežno starije stanovništvo, kaže nam načelnik Vlatko Mratović, jedan od najdugovječnijih načelnika u Hrvatskoj – od 1997., odnosno od njezina osnutka. Do tada je područje Janjine bilo u sklopu Općine Ston.
Puno je administracije koja bi se mogla pojednostaviti, ističe načelnik, te dodaje da ih je troje zaposlenih kao i prije 25 godina.
Kraj je ovo bogate i slavne povijesti, mjesto koje su tridesetih godina prošlog stoljeća zvali Mali Pariz. Janjina je tada bila obrtničko središte živahne svakodnevnice: imala je niz postolara, kovača, stolara, čak devet trgovina, dvije mesnice, dvije gostionice, zadružnu blagajnu, klubove, glazbu i školu. Svi su se mještani i mještanke uredno i moderno odijevali. Važilo je nepisano pravilo nositi bijelu košulju i odijelo za muškarce, dok su se djevojke i žene odijevale kao u pomodnim, velikim gradovima. Putnici namjernici oduševljavali su se živopisnošću malog pelješkog mjesta i prozvali ga Malim Parizom.
Svetac zaštitnik im je isti kao Dubrovniku i Stonu – sveti Vlaho, pa je njemu posvećena i župna crkva. Sadašnja je sagrađena 1877., na mjestu dviju starijih istoimenih crkvi.
Društvo prijatelja dubrovačke starine kupilo je zgradu Kneževa dvora u centru Janjine i započelo s obnovom.
– Dobar dio radova je izveden što se tiče statike, krova i fasade, ostalo je unutrašnje uređenje i okoliš. Nadam se da će se radovi nastaviti kada prihodi počnu pristizati i da će brzo biti privedeni kraju. U sklopu Kneževa dvora bit će jedan mali lapidarij i siguran sam da će ga turisti rado posjećivati – dodaje Mratović.
Johannesburg zamijenila Janjinom
Janjina se zadnjih godina može pohvaliti doseljenjima stranaca, od kojih neki imaju obiteljske korijene koji ih vezuju za ovo slikovito mjesto na poluotoku. To su mladi ljudi koji su shvatili i prihvatili prednosti života u maloj sredini, a jedna od njih je spisateljica Maja Dežulović, čiji se otac Janjinar šezdesetih godina prošlog stoljeća otisnuo u daleki svijet. Majka joj je iz plemena Tswana iz Južne Afrike, a sa suprugom, također Južnoafrikancem, prije sedam godina odlučila se nastaniti u očevoj kući, u kojoj je njezina baka živjela do 2002. godine.
Kad smo već izgubili nadu da ćemo se susresti s njom, odjednom smo ugledali mladu, krhku ženu kako nam dolazi ususret. Njezina neposlušna kosa odmah nas je navela na zaključak da je riječ o Južnoafrikanki koju smo tražili, a nije izostao ni njezin osmijeh dobrodošlice. Rado se fotografirala pored nacrtanog lica svoga oca na pročelju kuće, kojeg je naslikala njezina prijateljica iz Južne Afrike, po majci također porijeklom iz Janjine. I ona, kako kaže Maja, razmišlja o preseljenju na Pelješac.
– Dolazili smo skoro svako ljeto i sviđalo mi se – kaže o svojoj odluci da Johannesburg zamijeni Janjinom.
Baka je zaslužna što Maja od devete godine tečno govori hrvatski, i to baš janjinski dijalekt – toliko dobro da nikad na prvu ne biste pogodili da je odrasla negdje daleko. Školovala se u Zagrebu, pa nije ni čudo da je tako dobro svladala jezik svojih predaka.
- Bila je velika promjena zamijeniti desetmilijunski Johannesburg s malom Janjinom u kojoj živi 200 ljudi. Teško je reći gdje je bolje jer svaki način života ima svoje prednosti i mane. To su dva različita svijeta – govori 32-godišnjakinja. Zastala je s nama na trenutak, iako je žurila za obavezama. S velikim osmijehom na licu stigla nam je još reći da njezin suprug, koji je inače projektant i dizajner, 'još prihvaća promjenu'.
Kopamo i penjemo se
Još jedan 'stranac', Bosanac iz Vareša koji je u Janjini otvorio foto studio i tu, u kući koju je njegov otac slučajno kupio, živi već sedmu godinu, nije se želio fotografirati niti govoriti za novine jer mu je draža 'druga strana objektiva'. Pokušao je privoliti svoju bolju polovicu, ali i ona se pokazala sramežjivom. Svakako, život u Janjini je bolji nego u Njemačkoj gdje ima dosta rodbine, bio bi zaključak našeg brzinskog razgovora. Janjinu je naselila i nekolicina Poljaka, koji su prepoznali prednosti života u ovom dijelu svijeta.
Ivana Rašić rođena je Duvnjak, iz Solina, a kad se udala na Kunu, prve je mjesece, kako kaže, provela 'svaki dan revajući'. Priznaje nam da je svaki slobodan dan provodila putujući u Solin, ali da se sada ne bi mijenjala ni s kim za svoju Kunu, gdje je udana, i Janjinu, gdje radi kao odgajateljica u vrtiću. Majka je prekorava da sada dolazi 'samo jednom u tri mjeseca', kaže s osmijehom, ali ona je prevladala početne prepreke u prilagodbi novoj sredini, koju je od srca prigrlila.
Brine o tek sedmero u vrtić upisane djece, koja imaju tretman kao u privatnom vrtiću jer im se Ivana može posve i individualno posvetiti. Jako voli svoj posao. Ove godine, kako kaže, nema predškolaca. Lani ih je bilo troje. Njezina je grupa uzrasta od dvije do šest godina, a svaki slobodan trenutak provode na zraku, u šetnjama.
– Kopamo i penjemo se, sve što u gradu ne radimo – ističe Ivana. – Nagovaram ove s jednim djetetom da mi proizvedu još posla - kaže s neodovoljivim osmijehom ova mlada žena, koja pršti dobrom energijom.
Most će dovesti radnike
S Vlatkom Mratovićem obilazimo Drače, gdje se izvode radovi na rivi vrijedni oko 4 milijuna kuna. Rok za završetak je pred sezonu, a dobit će se i 44 nova komunalna veza. Obišli smo i radove u Sreseru, područje gdje načelnik još 'ratuje' s vlasnicima kamp kućica i prikolica, koji još iz vremena Jugoslavije ljetuju na ovaj način. Oni su, mahom s područja BiH, kupili onomad po 200-300 kvadrata poljoprivrednog zemljišta, dovezli prikolicu i tako generacijama uživaju u ljetnim praznicima, što zakon posljednjih desetljeća zabranjuje. Kako su parcele male, na njima nije dozvoljena nikakva gradnja, pa je slučaj 'prikolica' zasad u nekom statusu quo, koji se može riješiti samo pravnim putem.
Domaći ljudi ovdje se uglavnom bave poljoprivredom i turizmom, neki obrtništvom, kaže Mratović.
– Zadnjih godina turizam je pretekao poljoprivredu. Ljudi kombiniraju jer se ne može živjeti samo od turizma ili samo od poljoprivrede – kaže.
Općina Janjina bila je prije dvije godine proglašena jednom od deset najboljih općina u Hrvatskoj u području izdvajanja za kvalitetu života.
- To je objavio portal Načelnik.hr, a radi se zapravo u ulaganjima u komunalnu infrastrukturu, koja povećava kvalitetu života. Imamo dosta veliki proračun u odnosu na broj stanovnika, u prosjeku 6 do 7 milijuna kuna. Kad se to podijeli, odskačemo od drugih po ulaganjima. Uveli smo i poticaje za novosklopljene brakove, novorođenu djecu i poticaje za stambeno zbrinjavanje mladih obitelji u kojima dodijeljujemo novčana sredstva za kupnju zemljišta ili kupnju nekretnina za stalno stanovanje na području općine – ističe.
– Kad se otvori Pelješki most, približit ćemo se dolini Neretve, jednom drugačijem gospodarskom središtu, ali i Splitu. Ovdje u nas je problem radna snaga za bilo koju djelatnost, tako da danas-sutra neće biti problem ljudima iz Neretve dolaziti ovamo raditi na dnevnoj bazi, ili obratno – kazuje načelnik. Za to vrijeme radna mjesta uglavnom popunjavaju Filipinci – baš ovih dana očekuju dolazak njih četvorice kod jednog uzgajivača ribe s ovog područja.