Kako na krajnji hrvatski jug tijekom sezone dolazi radna snaga iz svih krajeva, tako se mogu čuti različita iskustva. Jedno od njih je ono bračnog para Saltaga, Ado i Arnela objavljeno na portalu Jablanica.live. Jablaničanima su poznati kao dugogodišnji vlasnici objekata brze hrane. Praksu u kuhinji stekli su dugogodišnjim iskustvom s vlastitim obrtom, a svoje znanje su iskoristili za sezonski rad na moru.
Nakon što im je rad u Jablanici postao neisplativ, prelomili su i odlučili se okušati kao sezonski radnici. To se ispostavilo kao dobar potez, kaže Ado. On kao glavni kuhar jednog restorana na Pelješcu može dobro zaraditi, priča za Jablanica.live.
- Zadnji posao koji smo supruga i ja radili u Jablanici bio je pravljenje pita ispod peke na magistralnom putu M-17. Međutim, prevelika konkurencija, krize… Prelomio sam da radim u Hrvatskoj. Naišao sam na dva-tri oglasa i zvao. Za 5 minuta sam se s čovjekom dogovorio i plaću i sve usvjete. 2019. sam prvi put radio sezonu. Sve što sam se dogovorio s vlasnikom restorana je ispoštovano, kaže Ado.
Prvo što je istaknuo jest to da je opseg posla jako veliki i da se pripremite psihički i fizički za sezonu.
- Tko nije spreman na veliki opseg posla i tko nije kvalitetan, ne preporučujem mu da dolazi na sezonu. Tko je spreman raditi, dobro je došao. Psihički i fizički morate biti spremni da izdržite glavni udar koji traje dva i pol mjeseca. U 'cugu' ćete raditi 60-70 dana. Nemate slobodan dan, radi se desetak sati svaki dan, a plaće su dobre. U odnosu na nas plaće su 'ekstra' i to je jedna satisfakcija koja vas drži da tu radite.
Jela su pretežno iz dalmatinske kuhinje, a spektar je širok.
- Isti posao radim ovdje od 2019., kad sam radio kao pizza i roštilj majstor u Tučepima. Trenutno radim kao glavni kuhar na Pelješcu, a supruga radi na salatama i serviranju tanjura. To su sve jela kao kod nas, s tim da ima i dalmatinske kuhinje. Nije to neka zahtjevna gastronomija i nije ništa komplicirano, što se tiče kuharskog posla. Tjestenine s morskim plodovima, gamborima, zatim tražene su kozice, dagnje, škampi, sve vrste riba, zatim hrana kao i kod nas, ćevapi, pljeskavice, miješana mesa… Zatim, udarna su i paniranja, od zagrebačkog do bečkog odreska, pileće panirano meso i tako dalje.
Otkrio je i je li zadovoljan odnosom poslodavaca prema radniku.
- Ovisi od vlasnika do vlasnika, ne mogu vam reći u globalu. Vlasnik na Pelješcu je zaista dobar čovjek. I sam radi s nama, pomaže oko pizza i prema nama je korektan i uljudan. Imam osjećaj da radim kod sebe, a ne za drugoga. Vlasnik je dobio povjerenje u mene kao kuhara, prepustio mi je organizaciju posla, brigu o namirnicama. Slobodnije radim sada. Posla ima, sezona je u jeku.
Savjet za buduće sezonce je posao ozbiljno shvatiti.
- Savjetovao bih drugima da ne misle da su pošli na ljetovanje i da će se kupati i odmarati. Nema spajanja ugodnog s korisnim. Tko tako razmišlja ne treba dolaziti na sezonu. Tko je naučio raditi, bez problema će odraditi sezonu. Slično kao i u našim restoranima. Ja sam, recimo, iz restorana u Jablanici dolazio kući tako umoran da nisam mogao ući u kabinu za tuširanje. Ovdje mi se to još nikada nije dogodilo. Imamo mi svoje stolove i stolice u restoranu i kad god nema posla gazda nas tjera da sjednemo i odmorimo. Važno je odmoriti i pripremiti se za nalet gužve. To kod nas nema niti u jednom restoranu. Radite 17 sati i morate stajati na nogama. Nema toga ovdje, možete se odmoriti, ali kada se radi, radi se, dodaje.