Nakon gotovo punih 78 godina na više lokacija oko Stona zadnjih je dana izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka njemačkih vojnika koji su poginuli u borbi ili bili strijeljani od partizanskih jedinica nakon krvavih bitaka za oslobođenje ovoga dijela Pelješca u listopadu 1944. Iskapanje je organizirao Njemački savez za skrb o vojnim grobljima (Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge) na temelju ugovora s hrvatskom vladom i ekshumacijskih odobrenja izdanih od nadležnoga Ministarstva branitelja.
Riječ je, inače, o instituciji financiranoj iz njemačkog državnog proračuna koja već desetljećima nastoji prikupiti posmrtne ostatke mrtvih njemačkih vojnika ma gdje da se nalaze, i dostojno ih evidentirati i pokopati. Njihovim je naporima od 1990. godine u cijeloj Europi ekshumiran i civilizirano pokopan gotovo milijun nekadašnjih njemačkih vojnika. U Hrvatskoj se centralna njemačka vojna groblja u koja se prenose svi pronađeni i rasuti zemni ostaci nalaze u nekoliko većih hrvatskih gradova (Zagrebu, Sisku, Puli, Splitu...). Povrh ekshumacije i pokopa, Njemački savez za skrb o vojnim grobljima pokušava identificirati i moguća imena pronađenih soldata, te eventualno rekonstruirati načine, okolnosti i datume njihove pogibije.
Zanimljivo je da aktualne ekshumacije pripadnika Wehrmachta oko Stona uključuju i potragu za jednim prilično amblematskim likom, bivšim vojnikom 19. 999. tvrđavskog kažnjeničkog bataljuna, čiji su pripadnici u ranu jesen 1944. branili ovaj dio poluotoka od partizanske ofenzive. Riječ je o Augustu Landmesseru koji je posthumno postao slavan po čuvenoj fotografiji iz 1936. godine na kojoj u masi ljudi zaluđenoj Adolfom Hitlerom jedini odbija pozdraviti nacističkim pozdravom i prkosno drži ruke prekrižene na prsima. Landmesser je u trenutku nastanka povijesne fotografije bio radnik u brodogradilištu Blohm&Vosss u Hamburgu. Bio je zaručan a kasnije i oženjen Židovkom, te je nakon njezina ubojstva u njemačkom koncentracijskom logoru 1942. još otvorenije prkosio nacističkom režimu: na samome kraju rata prisilno je mobiliziran u 999. kažnjenički bataljun i dospio je na Pelješac. Po partizanskom zauzimanju Stona 18. listopada 1944. najvjerojatnije je zarobljen, a potom strijeljan u valu pobjedničke odmazde.
Pronađemo li i naknadno pouzdano identificiramo Landmessera, kažu nam volonteri koji sudjeluju u stonskome iskapanju njemačkih vojničkih kostiju, istetovirat ćemo ga na nadlaktici kao najslavniju figuru u dosadašnjoj 'karijeri'.
Voditelj iskapanja za Njemački savez koji skrbi o ratnim grobljima u Hrvatskoj Leonardo Lukinić kazao nam je da su oko Stona zadnjih dana našli posmrtne ostatke više desetaka njemačkih vojnika. Uz nekoliko njih pronađene su i neoštećene metalne pločice s personalnim brojevima i oznakama 999. kažnjeničkog bataljuna. S identifikacijom tih vojnika mi dalje nemamo ništa, tumači nam propisanu proceduru Lukinić: originalne vojničke pločice šaljemo u Njemačku gdje se u vojnim arhivima utvrđuje identitet njihovih vlasnika, te se o pronalasku posmrtnih ostataka pismom najprije obavještava eventualnu živu rodbinu. Vojnici uz koje ne pronađemo pločice vjerojatno nikad neće biti identificirani, jer se zbog velikoga broja vojničkih posmrtnih ostataka ne poduzimaju komplicirane i opsežne DNK analize.
Zanima nas što se još najčešće da pronaći u ovakvim masovnim grobnicama? Uz lopate i rovokopače, jedan od ključnih alata tragača za vojničkim ostacima su i detektori metala.
- U jamama su uglavnom kosti, ali nerijetko i zrna ili tragovi municije korištene prilikom egzekucija, kopče s remenja ili vojničke opreme, dugmad, okovi vojničkih čizama ili cokula, češljevi, ogledalca, ključevi za konzerve, metalni upaljači... No, svjedoče nam istraživači posmrtnih vojničkih ostataka, i jedan vrlo zanimljiv predmet kojega iznimno često pronalazimo u izuzetno očuvanom stanju: kondomi.
Kondomi su u jamama uglavnom očuvani jer je riječ o gumenom predmetu koji kroz duga desetljeća pod zemljom nije bio izlagan sunčevom svjetlu. Zanimljivo je da su ova pomagala bila sastavni dio njemačkih vojničkih sljedovanja. Obolijevanje od veneričnih bolesti pred Hitlerovim se vojnim sudovima tretiralo gotovo jednako nedopustivo kao i samoranjavanje, te ste zbog sifilisa koji vas je izbacio iz vojničkog stroja u ta vremena vrlo lako mogli završiti pred streljačkim vodom sastavljenim i od vlastitih suboraca.