Špilja Nakovana već desetljećima privlači pažnju znanstvene zajednice, ali i običnih ljudi, koji u krugu manjem od jednog kilometra mogu pratiti povijesni kontinuitet od preko 8 tisuća godina, piše Slobodna Dalmacija.
Prije dvadesetak godina otkriće skrivene špiljske dvorane s netaknutim ilirskim hramom izazvalo je svjetsku senzaciju. Tad je bilo pronađeno na stotine grčkih skupocjenih posuda položenih uokolo falusoidnog stalagmita u čast nekog ilirskog boga plodnosti. Uz ostalo, tu su bili pronađeni i ostaci zodijaka od bjelokosti iz 2. st. pr. Kr., što ga čini najstarijim sačuvanim na svijetu.
Istraživanja na Gradu dokazala su da je ta gradina prvi put naseljena već početkom bakrenog doba, oko 4000 godina prije Krista, odnosno čak 1500 prije nego što su sagrađene prve piramide u Egiptu, čineći tu gradinu jednim od najstarijih naselja na otvorenom, na istočnoj jadranskoj obali.
'Grške gomile'
Međutim, arheološka istraživanja posljednjih godina iznjedrila su nova zanimljiva otkrića. Fokus je ovogodišnjih istraživanja brežuljak koji se već u 14. st. spominje kao Zmijina glavica, a danas kao Zmijna. Tu se može uočiti nekoliko desetaka gomila koje su Nakovljani nazivali "grškim gomilama", predmnijevajući da se radi o nečemu što je jako staro i antičko.
Brojne legende spominju da je u njima pokopano prokleto blago koje čuvaju zmije. Priče o zmiji kao čuvarici grobova odgovara i nazivu brežuljka, ali i zbog postojanja brojnih poskoka koji po gomilama nalaze skrovišta.
Samim arheološkim istraživanjima prethodilo je čišćenje makije koje se na inicijativu Ivana Pamića provelo javnim radovima 2018. u organizaciji DVD-a Viganj. Uklanjanjem vegetacije otkrila se površina s brojnim gomilama karakterističnih rubnih prstenova, a za koje će se utvrditi da su podignute u razdoblju od 5. do 2. st. pr. Kr. U njima su pokapani ilirski odličnici s obližnjega Grada.
Istovjetni tip grobnica s određenim lokalnim karakteristikama gradili su Iliri na zapadnom dijelu Korčule (nekropola Kopila), na pelješkoj Župi (Zakotorac) te u donjem Poneretvlju. Istraživanje spomenutih gomila važno je naročito da bi se shvatio odnos lokalnih Ilira spram grčkih kolonista.
Iako je samo istraživanje ovih gomila bilo samo po sebi zanimljivo, uslijedilo je pravo iznenađenje. Utvrđivanjem perimetra jedne od gomile na Zmijni, arheolozi su samo dva metra od nje naišli na jedan grob za kojeg će se utvrditi da je stariji sedamsto godina od navedenih. Iz zemlje su izvirili dijelovi brončanih ukrasa koji se nikako nisu mogli dovesti u vezi sa susjednom ilirskom gomilom koja se datira u 4. st. pr. Kr.
Pažljivim istraživanjem u neposrednoj blizini brončanih ukrasa počeli su izlaziti na vidjelo i ostaci kostiju, zbog čega se došlo do zaključka da se radi o grobu, ali mnogo starijeg postanka. Čini se kako je pokojnik bio položen u smjeru istok - zapad, u plitku prirodnu udubinu (škrapu), koja je na zapadnome kraju imala okomito postavljene kamene ploče.
Od nalaza uz kosti pronađeno je i nekoliko keramičkih ulomaka. Prema ostalim grobnim cjelinama na istočnoj jadranskoj obali ovi se ukrasi datiraju u 11. - 10. st. pr. Kr. Budući da se radi o predmetima ženske nošnje i nakita, pretpostavlja se da su ukrasi negdje u 11. st. pr. Kr. bili priloženi uz pokojnicu.
Pokopane tri osobe
Kako bi čitateljima bilo jasnije, riječ je o vremenu stotinjak godina nakon Trojanskog rata i Odisejevih putovanja, odnosno vremenu kulturnog kolapsa na Sredozemlju, kada su tijekom kasnog brončanog doba propale sve veće civilizacije Bliskog istoka, osim egipatske.
Iznenađenje je došlo nakon antropološke analize kostiju, kada je utvrđeno da se radi o pokopu najmanje tri osobe, od kojih je jedna bila starija muška osoba, a jedno dijete, koji možda nisu pokopani u isto vrijeme. Detaljne antropološke analize i radiokarbonske datacije još su u tijeku te će se javnost izvijestiti čim stignu.
Pokretni arheološki materijal dokazuje da je u to doba nedaleka gradina Grad bila naseljena i utvrđena pa možemo zaključiti da su pokojnici bili dijelom elitnog sloja koji je vladao ne samo okolnim krajem, već i nadzirao morske trgovačke putove južnog Jadrana.
Uzevši u obzir ostale gomile na Zmijnoj, Golubinici te području oko Grada, vjerojatno u jednome mikroarheološkom kontekstu možemo pretpostaviti kontinuitet pokopavanja od prijelaznoga razdoblja s eneolitika na rano brončano doba, pa sve do kraja željeznoga doba.
U istraživanjima, kojima koordinira Centar za prapovijesna istraživanja, sudjelovali su Dubrovački muzeji, Institut za arheologiju i Odsjek za arheologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz financijsku pomoć i potporu općine Orebić te Hrvatskog doma Viganj.