Zbog svojega oblika i dovoljno čvrste ljuske jaje je vrlo prikladan predmet za bojenje, pisanje i oslikavanje.Za to se mogu uzeti jaja bilo koje ptice, premda su danas najčešća kokošja jaja. U prošlosti su se jaja bojila na prirodne načine sokovima bilja ili mineralima. Ta je tradicija i danas živa, a uz to danas se jaja boje i umjetnim jestivim bojama. Bojenje pisanica ima bogato simboličko značenje jer se nekada vjerovalo da višebojna jaja imaju posebnu snagu.
Blagdan Uskrsa nezamisliv je bez šarenih jaja, oslikanih različitim bojama, ukrašenih sličicama ili jednostavno iscrtanih sa voskom. Tehnike šaranja jaja različiti su od regije do regije čak i od sela do sela. Dok neki na jajima filigranski precizno izrezuju i iscrtavaju različite motive i geometrijske likove drugi ih jednostavno kuhaju u kori crvenog luka koja jajima daje simboličnu zagasitocrvenu boju.
Tradicija bojanja jaja iznimno je duga. Jaje je od davnina simbol novoga života pa su obojena jaja pronađena i u pretpovijesnim grobovima. Vjernici zoroastrizma, prve monoteističke religije na području današnjega Irana, bojili su pisanice na Novruz, iransku Novu godinu, na prvi dan proljeća. Skulpture na zidnima Perzepolisa, pokazuju kako podanici nose pisanice kralju. Stari Egipćani vjerovali su da je život nastao iz jajeta. Imali su običaj darivanja pisanica u proljeće kao simbol probuđena života.
Sv. Augustin u V. stoljeću spominje jaje i izlazak pileta iz ljuske kao simbole novoga života, Isusova uskrsnuća i izlaska iz groba. Papa Grgur I. Veliki u VI. stoljeću preporučio je misionarima da se pojedini običaji poganskih svečanosti uklope u kršćanske svetkovine, u slučajevima kada je to bilo moguće. Kršćansko svetkovanje Uskrsa poklapalo se vremenski s poganskim blagdanom Eostre u germanskim narodima. Jaje i zec uzeti su kao simboli iz blagdana Eostre i postali su dio kršćanske proslave Uskrsa. Glinena jaja nađena su u germanskim, avarskim, skandinavskim i praslavenskim grobovima prije dolaska Slavena u ove krajeve i prije pojave kršćanstva.
Najstarija pisanica u Hrvatskoj pronađena je pronađena 2003. godine, na arheološkom srednjovjekovnom lokalitetu kod Gudovca i čuva se u Gradskom muzeju u Bjelovaru. Pronađeno je 146 fragmenata pisanice koje su restauratori spojili u jedinstvenu cjelinu. Pisanica je od kokošjeg jajeta, obojena prirodnom bojom, oslikana je voskom srcolikim motivima i stara oko pet stotina godina. Ova pisanica uz onu iz Lavova u Ukrajini, koja je guščja i nosi motive znaka beskonačnosti najstarija je europska pisanica.
