StoryEditor
NeretvaNovi dom

Ukrajinci zavoljeli život u Neretvi: mali Mihael uči hrvatski u Kuli Norinskoj, a njegova majka Tatjana iz Desana vodi odvjetnički ured u Harkivu

Piše Ante Šunjić
1. srpnja 2022. - 12:50

Mihael, 13-godišnji dječak iz ukrajinskoga Harkiva, i njegova učiteljica Slavica Ilić – Bukvić, profesorica Hrvatskoga jezika i književnosti, odradili su u Osnovnoj školi u Kuli Norinskoj zadnji, 70-ti po redu, sat učenja hrvatskoga jezika. Riječ je o projektu Ministarstva prosvjete, koje je osiguralo potrebna sredstva za rad s djecom iz Ukrajine kako bi ih što bolje pripremili za nastavu u idućoj školskoj godini.

Svi Vole Mišu

Mihael ili Mišo, kako ga zovu prijatelji, vrlo je pametan i radišan dječak, prema riječima njegove učiteljice, pa ne čudi da su rezultati rada više nego vidljivi. U to smo se i sami uvjerili razgovarajući o mnogim stvarima s Mišom na hrvatskom jeziku. Kaže da mu nije bilo teško svladati ponuđeno gradivo, jer je vrijedno iskustvo učenja jezika donio iz svoje domovine, gdje je u školi, osim ukrajinskoga, učio engleski, francuski i ruski jezik. "Bilo je dobro, s učiteljicom sam učio i nije mi bilo teško. Hrvatski jezik nije težak.

Osim s učiteljicom, pričam ga sa prijateljima s kojima se svakodnevno družim", rekao nam je Mišo. U razgovor s njim saznali smo da je njegovu školu u Harkivu pohađalo više od 1 200 učenica i učenika, da voli sport, a posebice košarku, da mu je najbolji prijatelj iz Bugarske, da je njegova obitelj prije dolaska u Desne dva tjedna provela u Budvi, da voli mobitel i igrice na njemu.

"Lijepo mi je ovdje, imam prijatelje s kojima se družim, idem s mojom obitelji na kupanje na Makarsko primorje i u Ploče, ali nedostaje mi Ukrajina", iskreno će ovaj dječak, koji obožava svoj Harkiv, jedan od glavnih ukrajinskih kulturnih, znanstvenih, prosvjetnih, prometnih i industrijskih gradova.

image

Tatjana je došla u Desne nedugo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, s prijateljicom Anom, inače frizerkom, i njenim sinom Nikitom

Ante Šunjić/

O njemu samo riječi hvale ima profesorica Ilić – Bukvić. "Mišo sve jako dobro razumije. Gramatika mu ide odlično. Apsolutno sve što smo radili, obradio je u najkraćem mogućem roku. Pitanja koja mi postavlja, može postavljati samo inteligentan dečko", kaže Slavica i ističe kako je tijekom rada s Mišom zaključila da je ukrajinska škola zahtjevna i da djeca ozbiljno shvaćaju nastavu.

I njoj je bio izazov i do sada nedoživljeno iskustvo, pa u je zanimalo kako će sve skupa funkcionirati. Počeli su raditi početkom svibnja ove godine. Koristili su udžbenik "Učimo hrvatski", namijenjen upravo za ovakve situacije, ali Slavica je na razne načine nabavljala i druge materijale kako bi nastava za Mišu bilo što zanimljivija i kvalitetnija. "Imali smo veliku sreću što on jako dobro govori engleski i u početku smo se sporazumijevali na tom jeziku, dok nismo pohvatali konce i sada jako dobro funkcioniramo na hrvatskom", zaključila je Slavica.

Dislocirani ured

A Mišina Majka Tatjana, koja je skupa s prijateljicom Anom, zbog ratnih događanja u Ukrajini, 1,5 milijunski Harkiv, drugi po veličini gradu u toj zemlji, zamijenila Župnim uredom u Desnama, nakon što se prilagodila životu u maloj i mirnoj sredini, pokrenula je posao koji je radila prije rata.

Ova mlada odvjetnica sad vodi online svoj ured u Harkivu koji zapošljava četvero djelatnika. Kaže da posla ima, često rješavaju pitanja vezana uz naknadu štete zbog uništenih objekata ili obeštećenja obitelji čiji su članovi stradali u ratu.

Tatjana se zahvaljuje svim ljudima, a takvih je veliki broj, koji su im pomagali na razne načine nakon njihovoga dolaska u Desne. "Mnogi su sami izrazili želju da nam pomognu, iskreno i iz srca, i na tome im beskrajno hvala. Zahvala sam svim dječacima i djevojčicama koje se druže s mojim Mihaelom i Marijom. Ovdje nam je zaista lijepo, ali i mene vuče želja za povratkom u moju domovinu. Kada će to biti, jako je teško predvidjeti i ovisi o mnogim okolnostima", rekla je Tatjana.

image
Ante Šunjić/

Podsjetimo, Tatjana je došla u Desne nedugo nakon ruske invazije na Ukrajinu, zajedno s prijateljicom Anom, inače frizerkom, i njenim sinom Nikitom.

U Župni ured u Desnama su se smjestile zahvaljujući dobrim ljudima iz toga mjesta na čelu sa župnikom Desana i Rogotina don Daliborom Milinom. Don Dalibor boravi u Župnom stanu u Rogotinu i čim je vidio koliko je ljudi u potrebi nakon tragedije u Ukrajini, ponudio je na korištenje objekt Župnog ureda u Desnama. Prije toga se konzultirao s Pastoralnim vijećem župe, čiji su članovi jednoglasno prihvatili njegov prijedlog, a istoga su mišljenja bili i ostali stanovnici Desana. Župni ured snosi troškove struje i vode.

Potpora don Dalibora

Don Dalibor im je stalno pri ruci. Na njegov poziv odazvali su se stanovnici Desana i Rogotina, kao i drugi ljudi dobre volje koji su sve donedavno organizirano pomagali Tatjanu, Anu i njihovu djecu. Desanci i Rogotinjani su se u svojim crkvama bilježili kojim danima će pomagati i osiguravati hranu i potrepštine za goste iz Ukrajine, kako se ne bi stvarale gužve i viškovi hrane. A jedan krevet stigao je čak iz Splita, donirao ga je gospodin Šime Pletković.

image

Delta Neretve

Vojko Basic/Cropix

 

Mala Marija uskoro bi trebala upoznati nove prijatelje u Dječjem vrtiću u Kuli Norinskoj, gdje će osnovnu školu pohađati njen brat Mihael, dok će Nikita upisati srednju školu. Zanima ga računarstvo, a do početka školske godine odlučit će se za Ploče ili Metković.

Don Dalibor je još jednom zahvalio svima koji su do sada pomogli i prošle je nedjelje obznanio da se, za sada, prestaje s prikupljanjem pomoći, jer mlade ukrajinske žene samostalno zarađuju za život. Prije početka školske godine vjerojatno će se organizirati jedna akcija za nabavku knjiga, odjeće i obuće za školu.

18. kolovoz 2022 17:32