Na plantažama Zlatana Kljakovića Gašpića propalo je više od 50 tona trešanja jer ih nije imao tko obrati. Vlasnik je više puta oglašavao potrebe za radnom snagom po zavodima za zapošljavanje i internetskim portalima ali nitko se nije javljao. I oni koji su se javili radili su jako loše i od njih nije bilo velike koristi. Uzalud je nudio plaću od 5 do 9 tisuća kuna mjesečno (ovisno o količini koja se nabere) za 8 sati rada dnevno uz sat vremena odmora i plaćen prijevoz do plantaže u Majkovcu kod Svetog Ivan Zeline.
Stoga je Kljaković-Gašpić pokušao pronaći uvoznu radnu snagu. Zapravo javili su mu se potencijalni radnici iz Afganistana, Pakistana, Bangladeša, Nepala, Filipina ali problem nije mogao riješiti zbog birokratske zavrzlame. Naime, on je potrebu za radnicima oglasio u travnju mjesecu a papirologija odnosno njihove radne dozvole mogle bi se riješiti tek u kolovozu i rujnu. Dakle nakon četiri mjeseca.
I eto vidite. Našao sam deset Nepalac preko jedne agencije koji su spremni vrati trešnje ali početi bi mogli tek u kolovozu jer im nije riješena radna dozvola i viza. A u kolovozu meni treba samo jedan radnik da pokosi po voćnjaku. Trešnje se beru sada i propadaju jer ih nema tko brati-ističe Kljaković Gašpić, naglašavajući da je za sve kriva spora administracija i velika birokracija.
Kada želite uzeti stranog radnika o tome najprije treba obavijestiti nadležnu policijsku postaju. To je prvi korak. Zatim policija traži suglasnost od Zavoda za zapošljavanje koji radi anketu među nezaposlenima hoće li i žele li raditi primjerice u berbi trešanja. Ako se izjasne negativno tek tada se daje radna dozvola strancu i on može legalno raditi, odnosno prijaviti se na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. A ako naši nezaposleni kažu da žele raditi onda ništa od radne dozvole strancima. I tu je najveći problem jer naši neće raditi iako su se izjasnili da žele.
U Hrvatskoj ima posla za radnike a nema za neradnike. Svi koji hoće mogu raditi ali eto ti nezaposleni vole biti na zavodu za zapošljavanje i tako žive, nekada nešto odrade na crno i sa time se zadovolje-rezolutan je Kljaković Gašpić, koji traži da se treba ukinuti postojeća procedura izdavanja radnih dozvola te da postupak treba prebaciti na poslodavca, koji u konačnici i plaća te radnike a ne tražiti suglasnosti zavoda za zapošljavanje.
Stotine, možda i tisuće OPG-a u RH nemaju potrebne radnike u poljoprivredi. Nemaju berače! Urodi jagoda, trešanja, borovnica, malina, kupina, breskvi, marelica, jabuka, krušaka su ugroženi. Nema tko brati voće koje dozrijeva i dospijeva-tim se dramatičnim apelom hrvatskoj javnosti obratio Zlatan Kljaković Gašpić, predsjednik udruge ZG trešnja
- Doživljavamo poslovnu katastrofu. Domaćih radnika je nedovoljno nedovoljno. Nezaposleni sa zavoda za zapošljavanje neće raditi. Dobro im je-rezolutan je Kljaković Gašpić.
- I bolje, jer ništa ne valjaju. Neradnici i žmukljeri-oštar je.
Hrvatska poljoprivredna komora, HGK, Hrvatska voćarska zajednica šute. Ne poduzimaju ništa. Vlada i Ministarstvo poljoprivrede ne reagiraju ili možda i nemaju pojma što se događa na terenu.
Mi hrvatski voćari, cvjećari, vinogradari-vinari smo nemoćni-govori nam.
- MUP nije kriv nego zakonodavac koji je propisao dugu, kompliciranu proceduru i oni birokratski mozgovi koji su takav zakon osmislili i tako oštetili državni proračun i onemogućili ostvarenje prihoda nama poljoprivrednicima, ističe Kljaković Gašpić.
Na popisu županijskih zavoda za zapošljavanje među strukama radnika koji se mogu uvesti iz inozemstva nije navedena poljoprivreda niti išta u vezi sa poljoprivredom.
Što rade institucije RH, što rade komore, što rade udruge-pita se Kljaković Gašpić.
- Zna za probleme s radnom snagom u turizmu i građevinarstvu. Poljoprivredu nitko ne spominje-zaključuje.