Priča o Eleni i Marti: djevojčice koje osvajaju srca

„Mi smo Elena i Marta, djevojčice s poteškoćama u razvoju. Svi koji nas poznaju, znaju nas kao vesele i drage djevojčice, spremne na druženje s dragim ljudima. Živimo u krugu svojih obitelji, a oni najbolje znaju koliko je to zahtjevno i naporno. Uz podršku svih oko nas lakše se nosimo s izazovima koje donosi svaki dan“, poručile su nam Elena i Marta koje su, unatoč razlici u godinama, pronašle nešto što ih veže i ispunjava toplinom i veseljem.

Mala Elena trenutačno ne pohađa vrtić jer su upitni asistenti, a Marta ide uz tetu asistenticu Renatu dva puta tjedno na psihosocijalnu podršku u Metković, ukupno deset sati tjedno. Ispuniti dan nije lako, jer na žalost, sustav je takav da zbog određenih okolnosti ne mogu polaziti dnevni boravak u postojećim udrugama.

Ipak, postoji mjesto gdje su uvijek dobrodošle, a to je ugostiteljski objekt „Sagena“ u Rogotinu. Tu se osjećaju kao i u svome dnevnom boravku, uvijek ih dočekaju i pozdrave s osmjehom vlasnici, kao i djelatnici – Vita, Lana, Marija, Katica, a one im uzvrate na svoj način. Tada se i roditelji Marte i Elene, Angela, Marina i Antonio, osjećaju dobro.

„Svojim veseljem i međusobnim uvažavanjem svih tih dragih ljudi kao i gostiju vrijeme brže prođe. O tome kako budu ugošćene i počašćene mogli bi pisati dugo. Rado su viđene i u našemu mjestu, a posebno u ove blagdanske dane, pa je i nama roditeljima toplije u srcu. Hvala vlasnicima, gostima i djelatnicima što naše dane čine ljepšima i veselijima“, poručila je Angela Glamuzina, Martina majka, a s njom se slažu i Elenini roditelji Marina i Antonio Nikolac: „Zaista smo odlično prihvaćeni i naša djeca se osjećaju sjajno u ovome ambijentu. To nama, kao roditeljima, zaista puno znači“. U srdačnost osoblja i gostiju uvjerili smo se i sami, a Damir, jedan od češćih posjetitelja „Sagene“ kaže da bez ove dvije cure ništa ne bi bilo isto.

„Marta nije posao, nego blagoslov. Kada bolje razmislim, možda čak ona meni više pomaže nego ja njoj. Svatko bi u životu trebao imati jednu Martu. S njom čovjek nikada ne može biti tužan, svoje dobro raspoloženje i smijeh prenosi na sve nas. Posebno sam sretna jer su je zavoljela i moja djeca koja se s njom druže i igraju prihvaćajući je kao potpuno ravnopravnu“, kaže nam Renata Šunjić, Martina asistentica.

A Elenin „asistent“ je njen brat Josip, veliki Hajdukovac i velika podrška sestri u svemu. Josip joj, dok zajedno jedu kolače, priča priče i zabavlja je na svoj dječački način. Marta i Elena tako su zbližile dvije obitelji, ali ne samo njih. Gazdarica Nana često ih počasti kolačima i ne štedi pohvale. Posebno je dirne kada se mala Elena, na njoj svojstven način, pozdravi sa svima prilikom dolaska i odlaska. „Sretna sam kada dođu i kada ih ja mogu posluživati. Svojim dolaskom zaista unesu radost i dobro raspoloženje među sve nas. To su dvije prekrasne cure i uvijek ću im biti na usluzi“, poručila je mlada konobarica Lea.

I dok je Elena još premala, za Martu već znamo koji su joj hobiji i u čemu još uživa. Obožava vrijeme provoditi u knjižnici, putovati s bratom Antom, a naučila je plivati i voli se kupati. I njih dvije se raznježe uslijed tolike pažnje dobrih ljudi, kojima su, u ovo predbožićno vrijeme poslale kratku i jasnu poruku: „Neka ozračje dolazećih blagdana bude u srcima svih dobrih ljudi“.