Ova rijetka vrsta još se može naći na obalama Neretve i u Konavoskom polju dok je uz Omblu izumrla

Vidre (Lutra lutra)nalazimo na obalama rijeke Neretve i u Konavoskom polju dok se na obalama rijeke Omble smatra izumrlom. Kako bi se ukazalo na opstanak vidre te očuvanje njezina staništa održana je u Eko kampusu Nacionalnog parka Krk radionici radionica "Izrada i razvoj programa praćenja za vidru s jačanjem kapaciteta dionika sustava praćenja i izvješćivanja na kojoj su sudjelovali i Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije.

Radionicu su vodili predstavnici tvrtke Oikon d.o.o.- Institut za primijenjenu ekologiju, a ista je bila namijenjena djelatnicima Hrvatskih voda, javnih ustanova za zaštitu prirode (parkova prirode, nacionalnih parkova i Županijskih JU) područja na kojima je utvrđena prisutnost vidre i koje su zadužene za učinkovito praćenje stanja vrsta i njihovu zaštitu, ribolovcima i ribolovnim društvima, nevladinim organizacijama civilnog društva za zaštitu prirode, ovlaštenim oporavilištima za divlje životinje, lovačkom savezu i lovo ovlaštenicima te drugoj zainteresiranoj javnosti.

Vidra (Lutra lutra) je zvijer iz porodice kuna (Mustelidae). Najveća je europska kuna. Tijelo joj je vitko, izduženo (od 100 do 120 cm) s kratkim nogama. Dostiže težinu od 11 kilograma. Krzno joj je na leđima tamnosmeđe, a na vratu, prsima i trbuhu nešto svjetlije boje. Prilagođena je životu u vodi, uključujući i more. Ima male uši sa zaliskom koji zatvara ulaz u slušnik i plivaće kožice. Jazbinu, s izlazom pod vodom, gradi na mirnim riječnim obalama obraslim gustim raslinjem ili podno starih stabala s golim korijenjem uronjenim u vodi. Aktivna je u sumrak i noću. Hrani se ribama, rakovima, školjkašima, žabama, malim sisavcima i drugim vodenim životinjama. Životni vijek vidre u prirodi je do maksimalno 5 godina. S obzirom da za svog života ženka može imati maksimalno dva legla sa maksimalno 4 mladunca, to je dodatan čimbenik koji pridonosi izumiranju. Vidre žive solitaran život, a mužjaci obitavaju na nekoliko teritorija ženki.

Općenito se smatra rijetkom vrstom. Prema IUCN statusu gotovo je ugrožena vrsta.