Neretvanski trgovci- otkupljivači mandarina u borbi za postizanje općeg cilja isključivo vode račun o svojoj budućnosti. No, javno se deklariraju kao dobročinitelji koji otkupkjuju i plasiraju ali im je najuočljivija osobina bahatost, a to može biti samo onaj tko ima moć i novac. Ovogodišnji rekordni urod je oko 90.000 tona ali je plod uslijed dobrog uroda nešto sitniji. Otkupljivači to debelo koriste a ni iduće godine neće biti bolje jer sve više stabala pristiže na urod.
Predsjednik opuzenske udruge uzgajivača mandarina Uzog Jure Stanić ističe da su toj bahatosti kumovali upravo proizvođači čije jer ponašanje otkupkjivača sve više prelazi granice normalnog ponašanja:
- U to su se proizvođači uvjerili kad im je najveći otkupljivač Agrofructus očitao lekciju i dao do znanja tko je gazda kad je u pitanju mandarina koju mi proizvodimo i da nisu dobrodošli svi koji to ne prihvaćaju. Ali, tu ne staje drskost otkupljivača koji se nakon kraćeg vremena ponovo javno oglašava uz pokušaj izazivanja panike tobožnjom zabrinutošču zbog izuzetno dobrog uroda mandarine neće imati tko obrati.
Stanić podsjeća:- Umjesto voćarima, država je poticala otkupljivače koji su se na ambalaži deklarirali kao- proizvođači. Inspekcija nije željela odraditi svoj posao jer nisu navikli na bilo kakav rad, a direktnu potporu bezakonja pružila im je i Udruga Mandarina koju su otkupljivači financirali s 3 lipe od prodanog kilograma mandarina. U tim su se okolnostima voditelji udruge zadovoljili mrvicama i svojim potpisom to omogućili. Osobno tvrdim: to je politička udruga koja je posebno osnovana da pokriva sumnjive poslove, iako je postojala udruga registrirana u Opuzenu. Ulaskom u EU poticaji postaju prošlost, ljubav među njima puca jer im udruga više ne služi ničemu. Nikad nećemo saznati je li se otpremna kalkulacija radila prema cijeni od 2,20 ili 3 kune i kako se obračunavala marža. Otkup je bio zadovoljavajući a roba je osvajala tržište Europe. No, došla su vremena kad proizvođači nemaju prava ukazati na cijenu proizvodnje a otkupljivači se ponašaju po sustavu uzmi ili ostavi. Neshvatljivo je nezrelo ponašanje proizvođača koji ništa ne poduzimaju. Nužno je izraditi kalkulaciju proizvodne cijene da proizvođači znaju ispod čega se ne ide. Nekad je bivša PIK Neretva imala tu kalkulaciju i svaku petu godinu je zarada bila na pozitivnoj nuli, dok je danas svake druge godina nula ili ispod nule!
Brojni proizvođači ističu kako je žalosno da postoje četiri cijene otkupa: 2,50 kuna za I klasu; 1,50 kn/kg za drugu i samo 0,50 kuna za treću klasu. Četvrta klasa je 0 kuna, odnosano ono što se odbija u otkupu. No, tvrde: dio tog voća završi u BiH pa se pitaju nadoknađuju li otkupljivači tako izostanak poticaja?
